Thursday, 4 July 2013

25. West end trokut

Kao sto znate trenutno smo bez auta pa nam je ograniceno kretanje. Stan i posao su nam u zapadnom dijelu grada, na nekoliko koraka od velikog malla na jednu stranu, 10ak minuta hoda do drugog centra na drugu stranu, bolnica nam je preko ceste, autobusna isto blizu i td. Cak sam nam i doktora nasla jako blizu, u istoj ulici gdje nam je i posao.
Danas jutro sam bila na generalnom pregledu i da mi skine savove sa noge, sto znaci da se mogu napokon normalno istusirati; bez noge koja mi viri iz kade zamotana najlonom i sl.
Sto se zdravstva tice, ovdje postoje walk in clinics, doktori sa svojim pacijentima i kombinacija toga. Doktora sam nasla na webu, postoji stranica na kojoj je popis svih doktora pa odaberes one koji primaju pacijente, ako zelis spol doktora, jezike koje prica, gdje se nalazi i sl. te za svakog doktora mozes procitati kakav je jer ljudi pisu reviewe. Doktor kojeg sam ja odabrala ( po blizini ) ima par reviewa koji su ok. Otisla sam tamo da pitam hoce li nas primiti i onda sam se narucila za generalni pregled i skidanje savova.
Narucili su me u 9:30. Bila sam na redu tocno u sekundu: izmjerili su me, izvagali, pregledao me od glave do pete, porazgovarali malo, skinuo mi savove i za pol sata sam bila van ordinacije. Zadovoljna. Bit cu jos zadovoljnija ako me ne zove ( sto znaci da su svi nalazi ok ).

Jucer nakon posla smo isli prosetati po susjedstvu i sjeli u jedan restaurant / pizzeriju na veceru. Jas je narucio pizzu a ja salatu sa gorgonzolom, orasima i brusnicama. Nazdravila sam svojim ljubavnim drskama i uzivala u svakom zalogaju! Potom smo se odgegali doma, pogledali film i zaspali. Penzija lagano, priznajem :)


Ipak, pratimo sto se dogadja naokolo pa smo isli malo pogledati Novice hockey turnir. Klinci koji igraju su velicanstveni, fora je gledati roditelje u dresovima kako ih bodre i meni je fora ta kombinacija leda i sunca ( stakleni krov iznad arene ).



U prijasnjem postu ste skuzili da smo isli na cugu u subotu i bilo je presmijesno jer je s nama bio jedan decko s posla a u pubu je svirao neki lik koji je zivi 80 -te, izgleda kao kombinacija Jaya i Silent Boba sa duzom kosicom, kapom naopako i havajskom kosuljom, kratkim hlacama i nategnutim carapama. Visina i sirina skoro jednaka. Svirao je kanadske hitove pa smo se hihotali jer nam je znanje bilo minimalno a Jerry s posla nas je cijelo vrijeme podbadao.

Iako smo doma bili u 11, meni je drugi dan na poslu malo nedostajalo snage ali sam samu sebe hrabrila sa : "mozes ti to, ajde, izdrzi haha hoho" i nekako je doslo tih 16 sati da odem doma. U medjuvremenu sam nasmijavala Cileanku na poslu jer sam joj govorila: Ajuta me, mi iha! Ke pasa, muher, dondestas? Soi alergiko ala kostacios i sl. Ona se kidala kako ja " pricam" spanjolski a ja sam se osjecala bolje jer nisam mislila na to kako samo zelim leci i zaspati.
Kada smo kod jezika, moj talijanski je u sve boljem i boljem stanju, pogotovo kad sam shvatila da ga odredjeni ljudi ne pricaju dobro koliko sam mislila tako da si lupetamo gramatiku sve u 16 ali nam je zabavno! Primjer: ( pisat cu po vuku, cisto zbog ugodjaja )
Ej, Ni, kvando sei finita kon il kvesto, finishi le olivs. Ja: ma, sono finita kon il olivs, gvarda!
 - ma no, e kon i kvesti hir (here, engleski )? Ja: tuto sul frigo I putted kvi, non ce altre olive.
 - aaa va bene ma kveste kvi prendi from d selv, guarda. ja: aaaa vedo, vedo.

Ono sto me iskreno veseli je kada otvorim mail ili fejs i procitam neciju poruku, pismo u kojem mi pise sto se dogadja, sto ima novoga, neki osobni detaljcic i sl. Oblije me osjecaj smirenosti i veselosti. Hvala vam na tome!








No comments:

Post a Comment