( gutljaj kave ).
Srijeda i cetvrtak su moji slobodni dani trenutno ( Jasen ima srijedu i polovicni ponedjeljak kada radi samo posljednja 4 sata jer zatvara ducan. ) sto ce biti da su to dani kada landramo naokolo da upoznamo grad. Tako smo proslu srijedu otisli u zoo. Fora je bivati u gradu koji ima zoo, ne znam zasto, ali tako je. Bio je lijep i suncan dan i bilo nam je fora unatoc cinjenici sto smo mislim, bili jedini koji nisu imali bebu ili dijete bilo kojeg uzrasta sa sobom. Ta je razlika bila jako ocita kad smo dosli u dio gdje je petting zoo i imas puno zivotinja kojima mozes doci jako blizu i pomaziti ih; bilo je ocito jer sam ja full htjela pomaziti neke svinjice tamo ali sam bila najstarija i visa od sve te djece tamo pa mi je bio malo bad. :D
Ipak, karma mi nije ostala duzna pa sam upoznala bradatog zmaja imenom Sparkles iliti Iskrica kojeg sam imala priliku pogledati i maziti bez ikakve ograde.
Bez ograde je bila i Lucy, slonica koja odlazi u setnju po zooloskom vrtu sa svojom cuvaricom i koja uziva u slikanju a njene slike se prodaju po vrtoglavih 1000 - 2000 $.
Vidjeli smo i bijelog vuka, sibirskog tigra, kosti od mamuta ( ne prave ) i td. Dobili smo i informaciju sto se tice volontiranja u zooloskom i svidja mi se ta ideja. Ili to ili volontiranje kod veterinara ili u azilu za zivotnje. Nadam se da cemo se ubrzo organizirati u tom smjeru.
Kao sto vec znate, izmedju nas i busne nalazi se west edmonton mall koji ima klizaliste unutra i to jutro je bio nekakav happy hour za seniore ili sl. jer ja sam bila zatecena kad sam vidjela sve te nonice kako klize i rade piruete kao da ih nikad kosti nisu boljele.
Nesvakidasnji prizor zbog kojeg sam pocela obracati vise pozornosti na tu generaciju i onda sam shvatila koja je prva razlika: nase nonice i nonici koje srecemo po bankama i trznici su obuceni vecinom u crno. Tu su nonice u bijelim hlacama, sakoima i cvjetnim uzorcima. Nonice sa istim frizurama ( kratka trajna ) ali sa slamnatim sesiricima i skupim sandalicama. Nonice koje nisu provele zivot na selu, radeci na poljima ili tvornicama. To su nonice koje na kljucevima imaju ovjesene usb-ove. Urbano.
Sto se posla tice:
Onaj feeling kada nam ekipa sa produce-a donese svjeze voce da se odmorimo i osvjezimo. Super kolege :D
Imam jos jednu kolegicu koja radi pola radnog vremena nekoliko dana tjedno, koja me nasmijala do suza neki dan: ovako ide prica: Josh, kojeg sam spomenula jednom ( decko koji radi s Jasenom i s kojim znamo otici na pivo ili do nas igrati Catan: zakon igra, btw ) je dosao sa starim kupiti par stvari na deli i ona ih je posluzivala. Njegov stari je ginekolog. Nekima je vec jasno u kojem smjeru ide prica :D. I kaze ona njemu: joj, vi ste mi poznati od nekuda? On njoj, ljubazno odgovara: ja sam doktor, radim u bolnici. Ona nastavlja: ma ne znam vas iz te bolnice...imate vi svoju praksu? On pokusava biti suptilan jer ima drugih ljudi oko njih i kaze: da, ali ne opce prakse.... ona odjednom fullll pocrveni i samo izusti: Aaaaaaaahaaaaa..... Odi onu ca a ja pokusavam ne poceti vristati od smijeha. Ona me pogleda i procijedi: shut up!! i slijedi trganje od smijeha. To je bio kamen zezancije koji se poceo kotrljati i nije se mogao zaustaviti...
Jucer smo se isli prosetati po river valley koji je u centru grada ( sto mi je super, jer ima oko 160 km staza za hodanje i hrpu parkova, velika masa zelenila koja prolazi kroz centar grada ).
Nakon sto smp proveli neko vrijeme u setnji kroz sumu, parkove i most, vratili smo se nazad i krenuli u Value Village - lanac second hand ( ili thrift ) ducana u kojem mozes kupiti svasta: od odjece, knjiga, kolekcionarskih stvari i td. Isto tako primaju donacije a imaju toliko stvari da ne primaju nista sto je imalo pokidano ili unisteno. Izasla sam vani sa kaputicem za 10 $ i Jasen je kupio 2 knjige ( naravno ). Dan smo zavrsili tako da smo isli spavati u 9:30 jer smo penzija.
To vam je to, ukratko. Osusio mi se ves, moram ici.
Kissi kissi.
i opet sam si zamislila slona sa fotoaparatom :D
ReplyDelete