Monday, 15 July 2013

27. Glasovi.

Kao prvo, nisam vidjela fizicki novac vise od mjesec dana: tu se sve placa karticama, bas sve ( nije uvjet ali je praksa pa umjesto da trazim bankomat da dignem lovu da bi nesto platila, platim odmah karticom. Doma je uvijek bio djir: bankomat - kiosk - pekara - skandal. )
Broj dva, neki lik me uspio rasplakati na poslu u subotu. O_o.
Mene, koja sam prekaljena od svih sankova na kojim sam radila, public relations samo takav: od Mopsa do Serpe, festivala, foruma, razno raznih cugera, bezobrazne ekipe i sl.ali valjda se covjek odvikne s vremenom. Ovako ide prica: subota navecer 5 min. do zatvaranja ducana, dolazi tip do deli department i govori nam " Ju gona mejk me a semvich!" A moja draga kolegica Hana ( kandjanka ) kaze: "em aj?". Posto sam ja prije 10 min. slozila neke seMviche (kada n i d u rijeci sendvic izgovoris sa ovdasnjim naglaskom, zvuci kao semmmmvich pa sada svi rastezemo tu rijec. Isto tako sam naucila ekipu da govori: mi skuzi i arrivederci, ali o tome drugi put ). Dakle, ubacim se ja jer vidim da su se njoj oci zacaklile i kazem da cu ja napraviti sendvic. On na to meni kaze: stavi duplo sira i salame. Ja njemu: gospodine, u nasim sendvicima ima puno sira i salame ( ima 3 razlicite vrste salame, po 7 feta svake + 7 feta sira + namaz. Sve to u pola francuskog...) a on se pocne derati na mene u stilu: rekao sam ti da stavis duplo, ja moram ici raditi doma, bas me briga, hoces da zovem menadjera (imenom ga spominje ) a ja stojim i brojim otkucaje srca kako ne bi ispruzila ruku preko pulta i razljepila ga preko usana pa kazem: molim vas, nazovite ga, on ce sigurno biti sretan da vam dodje napraviti sendvic. Tip nastavlja nesto drkat, poluvristat, zanovijetat za 3 extra fete pa sam mu rekla da ne razumijem zasto vice na mene kada sam rekla da cu mu napraviti sendvic. Okrenula sam se na peti, otisla u kuhinju, i oci su mi se napunile suzama. Napravila sam mu taj glupi semvic, duboko udahnula i bacila mu ga u glavu ( u mislima, zapravo sam mu ga dala u ruke ) a on je nesto kao "sorry, sorry" a ja totalni ignore.
I ne znam sto mi je...ne tako davno takvih situacija imala sam barem jednu na dan. I onda mi je sinulo! 90 % kupaca je ovdje ljubazno i strpljivo. Sa svima procaskas rijec - dvije, atmosfera je drugacija i ja sam se pocela odvikavati od nadrkanaca.
Ubrzo nakon toga dosao je supervisor i ja mu govorim za tog lika a njemu mrak na oci i prva recenica je:"Is he a european?" Na to smo prasnuli u smijeh jer moj supervisor je dosao iz Italije u Kanadu prije 20 godina, ja sam dosla prije 2 mjeseca, vecina njih su europski imigranti direktno ili prvo koljeno a stvar je u tome sto naspram kanadskog bontona, nas je vrlo "grub". Primjer: ekipa kojoj sam napravila sendvic prije ovog srolje su izgovarali ovakve recenice: oprostite je li moguce da nam napravite sendvice? Znamo da je kasno i u redu je ako ne mozete ali bi nam puno znacilo....i onda poslije hvala, hvala puno, ugodnu vecer, bas vam hvala....." lako se na dobro naviknuti.
Uglavnom, koliko god grubo zvucalo ali tako je. Ja se jos uvijek privikavam na to u smislu kada kazem nekome da nesto treba napraviti to je do nedavno zvucalo: idi tamo, uzmi to i donesi tu. Ali kada u to sve dodas: molim te ako mozes i hvala ti puno negdje izmedju, sve ispada drugacije.  Od kada sam pocela "dodavati" i drugima sam jasnija, hahaha.
Jedna cura koja radi samnom ( to joj je ljetni posao, studira za medicinsku sestru ) me stalno tjera da joj pricam i pokusava kopirati moj naglasak jer joj je super, tako da se ja na kraju sprdam i preuvelicavam svoj rusko /talijanski akcent.
Koliko god da je moj engleski ok ipak u nekim trenucima postoji jezicno spoticanje ali sve je to vrlo zanemarivo dok kod smo svi strpljivi i - ljubazni.
I za kraj broj 3: molim zensku ekipu da ne stekaju s fotkama i porukama nego da me updejtaju. Fala.

P.s. za kraj: prva cura koju sam upoznala kad sam pocela raditi je s deckom otisla na godisnji i bila je u Puli prije par dana ( prvi put u zivotu ) i srce mi se stegnulo kad sam vidjela sliku arene koju je stavila na facebook. Zesca patetika. 


No comments:

Post a Comment