47. Ho Ho Ho, Grinch i par zivotnih mudrosti

Dan nakon Bozica, sve je mirno i tiho, vani lagano sivo ali toplih 0, 1 temperatura...dan sam zapocela tako sto sam popila kavu sa starim preko skypea i onda smo otisli do Chaptersa ( knjizara ) blizu nas. Iako je taj razvikani boxing day sa mega ultra popustima, koji doduse traju citav tjedan, u knjizari nije bilo puno vise ljudi nego inace....kladim se da je u mallu ( bilo kojem ) bio stampedo.
Ja sam pikirala na knjigu o Annie Leibovitz ( ona prica o svom radu, odredjenim fotografijama i td. ) koja je kostala nekih 50 dolara ali sam je usicarila za puno manje, kao i veliki atlas za putnike sa hrpu mapa i informacija koji je sa 75 spao na 10 dolara. Volim ja svako malo gledat' te mape i sanjarit' gdje bi isla. Nakon sto smo malo prosvrljali medju policama vratili smo se doma jesti ostatke sa bozicne vecere i izlezavati se na kaucu...ja sam se izlezavala i "gledala tv" odnosno hrkala a Jasen je bio na kompu....i onda je doslo vrijeme za vecernju setnju. Snijeg je svugdje nagomilan i nogostupi su glatki i sjajni kao staklo pa je lakse klizati nego hodati po njima ali je toplo. Da sam tako obucena u Puli bi se smrzla +bi me bilo sram. Dakle imam tajice, potkosulju i neki rupicasti djemper a preko sam nabacila jaknu i to je to. Nema vlage i vjetra pa nije hladno kao u Puli i nigdje nema zive duse pa me nitko ne moze vidjeti kako setam u pidjami....za razliku od Pule. Prosetali smo se nekih pola sata okolo naokolo i vratili se doma. I pojeli jos malo ostataka od bozicne vecere.

Bozic smo proslavili kod S&G i na veceru su dosli njihovi prijatelji koje sam vec jednom prilikom upoznala: jedni od onih ljudi koji imaju zarazno pozitivan stav i mozes sa njima pricati satima. Apsolutni uzori. Oboje umirovljeni ucitelji koji su radili sa problematicnom djecom, ona vrsta ljudi koja ima razvijenu radoznalost za svijet oko sebe...svjetski putnici, par bez djece.
Svidjalo se to meni ili ne ali roditeljstvo nas svih obiljezava. To je nasa bazicna svrha prije ili kasnije. Reprodukcija. Ako si samac pitaju te kada ces si naci nekoga. Zasto? Jer je prirodno imati partnera i nastaviti lozu...kada imas nekoga, pitaju te kada cete imati djecu. Kada dodje prvo pitaju te kada ces drugo...Za puno ljudi imati djecu nije niti stvar izbora nego je dogma, prirodan put, nesto sto ne propitkujes, ne diskutiras. Zene imaju maternicu, muskarci daju sjeme. Prirodan poredak stvari. I kako mozes s nekim provesti toliko godina a da nemate potomke, koja  je svrha?
Bozicna vecera bila je jedna od rijetkih trenutaka kada nije izgovorena rijec "beba", nije bilo onog grca i razmisljanja o najkracem i najbezbolnijem odgovoru na to bolno pitanje. Bila je lijepa vecera, pricali smo o zivotu, putovanjima, knjigama i zivot je imao apsolutnog smisla za sve nas. 3 para: mi u tridesetima, S&G u kasnim cetrdesetima, ucitelji u ranim sezdesetima. Sva tri para sa velikom naklonoscu prema djeci, sva tri para bez djece, sva tri para koji su pronasli svoju svrhu u drugim zivotnim stvarima. Nismo bili obiljezeni nasim praznim utrobama, niti tom prazninom koja godinama raste nego smo bili ispunjeni mladoscu koja nas zabavlja i snovima koji postaju stvarnost.
Vecera je bila odlicna, pricali smo i mljackali ribu do kasno u noc a kada sam legla u krevet pred oci mi je dosla sljedeca scena: pili smo kavu na Valkanama i nakon gusteranja na suncu smo se nas par ugurali u Natin auto i ja sam sjedila iza sa Emom i Norom. Nora je pametovala neke svoje filozofije i spominjala sve muheres nabrajajuci sve klince...ja sam je pitala sta sam ja a ona se okrenula prema meni, pogledala me bez da trepne i k'o iz topa izgovorila: "pa ti si isto roditelj, samo bez djece."
U tom sam se trenutku osjecala kao kraljica jer sam u njenim ocima bila jednako vrijedna.
I ta me recenica uvijek utjesi. 

Na bozicno jutro dosle su necakinje od S&G i svi smo u pidjamama otvarali poklone, neki od nas su pili kavu s Baileysom ( zenska populacija koja je participirala u bozicnom jutru) i nakon toga smo gledali stari crtani Kako je Grinch ukrao Bozic i spavali na kaucu...

Jos punih trbuha krenuli smo kuhati veceru ( puricu, pjerogije, pire krumpir i jos svasta nesto ) i onda kad smo se najeli do tocke da bi mogli eksplodirati smo krenuli u setnju na Candy Cane Lane: to je ulica ( jako blizu nase ) koja vec 40ak godina odrzava Bozicnu tradiciju; svi u ulici ukrasavaju svoje kuce do te mjere da je to postala atrakcija. To je jedan od rijetkih trenutaka da smo vidjeli toliko ljudi na ulici - jako puno setaca ali i onih koji su kruzali s autom... totalno super, taj Bozicni duh koji gledamo u filmovima...

Ledena skulptura

Setaci i vozaci

Snjegovici..

Projekcije na kucama

Moram priznati da sam imala predrasude sto se Bozica tice i drago mi je da su neki pojedinci omeksali mog unutarnjeg Grincha...nekoliko iskreno napisanih cestitki od kolega s posla, vecera pripremljena s ljubavlju, smijesne poruke na Whatsappu su me apsolutno natjerale da uzivam u dva neradna dana.
I prije svega, onaj osjecaj kada gledas bozicnu epizodu South parka sa glavnim likom rame uz rame :)

 
I za kraj da vas pocastim sa mojom omiljenom filozofijom, istinskim znacenjem zivota.

46. Sretan Bozic i nemojte mi ca zamiriti

Sama sam sebi uskocila u usta s onom " bar nas na poslu ne maltretiraju s Bozicnim pjesmama ".  Od kada sam stisnula "Publish" na poslijedni post, tako je netko stisnuo " Play " na poslu i 12 Bozicnih se konstantno vrte u krug. Ubitacno.

Proslu subotu smo uzeli slobodno ( jedan od onih stat dana, kada radis za praznik pa dobijes slobodan dan ) i  odlucili se priklopiti Bozicnom duhu, biti dio kolektive ovog grada i na jedan dan volontirati.
Nakon pravog kanadskog dorucka u Tim Hortonsu uputili smo se u stozer organizacije pod imenom Bozicni biro, ukrcali kutije hrane, dobili popis adresa i krenuli. Kada smo sve razdjelili otisli smo do druge organizacije pod imenom Anonimni Bozicnjak i napravili isto osim sto nisu bili paketi sa hranom nego veliki paketi sa igrackama za djecu.  Tog je dana oko 25 000 ljudi radilo isto sto i mi: sa kapicama djeda mraza na glavi razvozili su hranu i/ili igracke onima kojima je to potrebno vise nego ostalima.
Sigurno se pitate kako je to moguce kada je Kanada bogata zemlja sa puno posla...kako to da ima onih koji nemaju? Nama su vrata otvarale mlade samohrane majke, mlade obitelji koje su tek pristigle i engleski im se svodi na Hvala i Molim, stara usamljena lica koje vjerovatno vise nitko ne posjecuje, oni koji su bolesni, nisu sposobni raditi...toliko je razlicitih prica i sudbina da je apsurdno uopce suditi ima li netko novaca ili nema, odnosno "zasluzuje li taj paket ili ne".
Ja sam htjela volontirati jer sam sebicna. Jer zelim biti u poziciji da mogu nekom pomoci barem malo i staviti nekom osmijeh na lice. Na primjer kada sam vidjela oci velicine mjeseca goluzdravog djecacica koji je bio presretan do se hvatao za vrecu igracaka koja je veca od njega. Ili jednu nonicu koja je cijelo popodne setala po hodniku zgrade jer nas je ocekivala i napokon nas docekala. Jer sam bila jedna kap u moru tog cijelog pokreta davanja i primanja. To je bio moj Bozicni poklon Jasenu i njegov Bozicni poklon meni.
I nakon toga smo isli piti rum i eggnog dok smo postavljali bozicne dekoracije kod S&G.

Nakon nekoliko obicnih radnih dana doslo je vrijeme i za cookie exchange party. To znaci da doma imam brdo keksica, kolacica i recepata za iste pa bi bilo ok da malo podjelim s vama....mislim na recepte :)

PEANUT BUTTER COOKIES

1 cup (250 mL) butter, softened
3/4 cup (175 mL) packed brown_sugar
3/4 cup (175 mL) granulated_sugar
1 cup (250 mL) peanut_butter
2 eggs
1 tsp (5 mL) vanilla
2-1/2 cups (625 mL) flour
1 tsp (5 mL) baking_soda
1 tsp (5 mL) baking_powder
1/4 tsp (1 mL) salt

Imam jos nekoliko koje cu dodati pa nek se nadje..... Ovi su njam njam. Ekstra njam.

U medjuvremenu je stigao i datum koji Jas i ja obiljezavamo kao nasu 13 godisnjicu veze ( ili 5 godisnjicu braka ) pa smo otisli u kino gledati Hobita u 3D ( koji je bio super ), i onda u Arcade igrati igrice.

 Mogli smo odabrati neku odrasliju verziju obiljezavanja godisnjice ali nismo. I bilo nam je lijepo.
Na kraju smo se ugurali u photo kabinu umjesto da nabacimo selfie s mobitelom jer nam je ostalo 3 dolara sitnisa.

Cini mi se da je  od posljednjeg posta proslo 20ak dana i bas sam dobila uljudan komentar da imam samo jedan post u prosincu. Nadobudno sam mislila da cu doci do brojke 50 do kraja godine ali mislim da je i brojka 47 lijepa. ( + 1 nakon ovog ).

Sto se vremena tice, jedan dan je -30 a vec danas 1...jos nisam napravila snjeska ( ne znam sta cekam majkemi ) a taj suhi zrak zna bili malo iritantan pa me vrh usnice zna peci kao da sam si je namazala paprom, njokole u nosu i tako to....iako imamo ovlazivac zraka u spavacoj koji radi po noci, tako da spavamo ok ali tokom dana na poslu se svi pogledavamo i dajemo mote rukama u stilu "mi je sta u nosu?". Neda mi se bas kao voditi neke razgovore s kupcima u stilu ovaj sir ide super s ovim vocem a onaj sa tim i tim vinom dok ono...izgledam ko smrkava beba. Nisam jedina koja se tako osjeca pa je onda ok, lakse mi na dusi ;).

U sirokom luku izbjegavam shopping centre i ducane jer je nemoguce od tolike guzve normalno disati. Barem meni. Priznajem da sam popusustala prije tjedan dana i otisla si kupiti hlace i kosulju jer je bilo 60 % popusta pa sam dva para hlaca od 50 kupila za otprilike 20 dolara i cekala sam u redu citavih 10 minuta. Nesto sto bi platila 110 platila sam 45 sveukupno i onda su mi jos na kraju dali dva bona od 10 dolara kad dodjem drugi put nesto kupiti da imam dobar popust....i tako sve funkcionira, klasicne navlakuse. Dan nakon Bozica je taj famozni boxing day kada su mega turbo uber popusti i masa ljudi se pretvara u stampedo koje hara ducanima. Ne postoji apsolutno nista sto mi toliko treba da bih nogom krocila u neki ducan. Imamo dovoljno hrane, kave i toalet papira tako da planiram ostaviti oblik svoje guzice na kaucu.
Sretno i veselo nam bilo.E.

45. Da vas apdejtujem.

Hladno je, lijepo je. Decembar je.

Prosao je studeni. Proslo je prvih 6 mjeseci u Edmontonu. Prosao je prvi poslovni review i dobivanje totalnog zdravstvenog bonusa. Prosla je kupnja auta i prvo probno testno pripremanje kolaca za predbozicni party. Prosao je dan kad sam pakirala Marnijine stvari i farbala zidove u novoj kuci koju su ona i njen dragi tek kupili. Ponosni vlasnici, mladi, nadobudni i sretni. Samo tako. Uzela sam slobodan dan da im pomognem da se spakiraju i presele, bilo je veselo i radno. Jele smo u u malom (privatnom) restaurantu koji sluzi all day breakfast i bjezale od neke dosadne zenske dok smo kupovale boju u Home depot-u.

Ovo je Rockin' Robyn's diner. Totalno retro iskustvo koje se dogodilo usput dok smo jurcale naokolo kupovati vrece za smece i preuzeti kljuceve od kuce.
Ne sjecam se sto sam jela ali znam da je bilo dobro ( jaja sa slaninom i ,dobru, pravu, vodenu i vrucu kavu koju ti toci konobarica dok grickas tost od crnog kruha. Malo mjesto sa puno dobrih okusa i ukusa.


 U kuhinjskom duhu sam se posvetila i probnoj tepsiji kolaca koje cemo dijeliti na cookie excange partiju: rafaello kuglice ili kako su slucajno prozvane - Santa's balls. Male, bijele i cupave.

Nasla sam super jednostavan recept i kuglice su nestale u trenu - odnijela sam ih na posao, posluzila ih kao desert kad su S&G dosli na veceru i nesto malo sam ostavila Jasu. Ono sto sam ja pojela dok sam ih radila ( e da, imaju i badem u sredini ) se ne broji. Onda sam nasla dekorativne limene kutije i papirnate casice u koje cu spakirati muda od djeda mraza.

Osim sto sam radila kolace, setala naokolo, pocela citati dvije knjige i nastavila nijednu,
uglavnom se sve svodi na posao gdje mi sada pocinje biti malo repetativno ( da ne kazem dosadno ) bez obzira na kolicinu posla i laganu bozicnu groznicu koja je pocela. Ducan je nakrcan panetonima svih vrsta, boja i velicina, kuce su izvana i iznutra nakindjurene a za sada je uspijeh sto na internet radiju koji slusamo na poslu ne pustaju bozicne pjesme. Za sada. Vjerovatno sam urekla.
Gledam sve oko nas koji imaju mogucnost raditi dodatni posao, promijeniti posao bez papirologije koja je nama potrebna, napredovati jer imaju stalnu boravisnu dozvolu i onda se osjecam kao da mi je netko svezao ruke. Pokusavam taj osjecaj "zelim sve i zelim sad" zamijeniti sa "uzivaj dok mozes, pomalo" stavom ali to je prekidac u glavi koji stalno stiscem, valjda dok ne pregori. Dobro bi mi dosao neki godisnji, majkemi.

Ovaj tjedan smo u kuci od S&G. Oni su otisli na godisnji pa im mi cuvamo kucu i pse. To znaci dvije stvari:  Jasen me bar to vrijeme sto smo tu nece nagovarati da nabavimo psa. ( Inace metodologija nagovaranja mu je slicna kao kada zenka zeli imati mlado pa uzdise, milo gleda i privija se uz svog muzjaka kako bi mu dala do znanja kako bi rado imala jedan spoj svojih i njegovih gena ).

Druga stvar je da nam do posla treba 45 minuta ( kojih 10 minuta vise ili manje, ovisi o vremenu ) autom:

Slusanje radija ( Bear station, Jasenov najdrazi ), komentiranje drugih u prometu ( zmigavac je tu teorije radi, masa truckova ima ljetne gume jer zimske nisu obavezne zakonom ), ubacivanje i presijecanje traka barem 15 puta u 45 minuta a nitko ne trubi i ne uzrujava se previse. )
Kad se vracamo s posla onda obavezno komentiramo tko je sta rekao i napravio. A ima "simpaticnih" likova.

U ponedjeljak navecer vozili smo se u tisini. Radio je bio stisan a Jas i ja smo izbjegavali da pogledamo jedno drugo.
Osjecala sam se posrano sto sam izrekla saucesce preko aplikacije na mobitelu. Sto se dugogodisnje prijateljstvo, odanost i ljubav preselila u mobitel umjesto za kuhinjski stol gdje smo uvijek pile kavu.
Sto smo stariji to cesce govorimo "zbogom" ljudima koji su nas oblikovali i cesce govorimo "dobrodosli" malenim dusama koje cemo mi oblikovati. I dok tugujem za nasmijanim licem tete Mire i kuckam ove rijeci, dobivam poziv od kolegice s posla koja mi javlja sretne vijesti.
Mislim da cu si natociti casu vina. Da kazem zbogom i dobrodosli kako spada.

44. Dovidjenja 30, dobrodosla brojko 31.

Srijeda prijepodne, ugodnih -24. Vrijeme je za setnju.

20 ak minuta i nekoliko fotografija kasnije vratila sam se kuci. U komadu i nezaledjena.
Dobre cipele i kaput su najbitnija stavka. Hodanje po suncanoj strani ceste isto pomaze, kao i kapa navucena do trepavica.Srce malo sporije tuce na toj temperaturi ali ok, da se izdrzati :D

Nekoliko sati kasnije tog istog dana, Jas i ja smo se fino obukli, on u ispeglanu kosulju i obrijan, ja u lakirane cipele i haljinu pa smo se zaputili u smjeru koji je samo on znao jer je to bilo iznenadjenje.
 Isli smo proslaviti moj rodjendan na lijepi, mirni, intiman nacin, u prekrasan portugalski restaurant. Onaj restaurant u kojem ne zelis vaditi mobitel da slikas hranu i kreveljis se s casom u ruci ( To odradjujem po drugim punktovima u gradu ). Nasli smo parking blizu i onda smo brzinom zaledjenih pingvina odcupkali do vrata "Sabor Divino" gdje nas je cekao stol za dvoje i pijanista koji je svirao kao da svira sam za sebe.

Rizoto od jastoga, misto salata, pasteta od povrca umotana u ribu i sve to u kremastom umaku od racica pa za kraj dessert - mousse od pikantne cokolade i cheesecake sa preljevom od visnji.
I tako sam se ja pocela pozdravljati sa brojkom 30, fino i opusteno.  (Da demistificiram ovu ekstravancu jedenja u fensi restaurantu u centru grada - cijene su sasvim normalne ).
Cura koja nas je posluzivala je bila grkinja iz Atene a ja se nazalost nisam mogla sjetiti psovke koju je Saka naucila na svom proputovanju po Grckoj....bez obzira na to, bilo je ugodno caskati s njom.
Na odlasku sam cula neke razdragane babe kako pozdravljaju sa "Buenas noches" jer je njima sve to isto. Sve je to Europa. Portugalski, spanjolski, talijanski...to im je Europa. Njemacka im je istocna Europa, kao i neka Ceska, Bugarska, nesto, nesto, nesto....Hrvatska je eventualno u paru s Poljskom ili Rusijom a Svedska je Skandinavija. To je to. I onda ih cujes: " Kad sam ja bila u Europi onda sam jela ...................... i bilo je najbolje na svijetu."  Buenas noches i vama drage babe, nadam se da ste se dobro provele u portugalskom restaurantu i da vam je bilo jednako dobro kao onaj put kad ste bile u Grckoj.

22.11.

Na sam rojsni dan ( u petak ) sam u vrijeme marende pratila dogadjaje s moje rodjendanske proslave u Puli ( iliti muheres su izasle vani, u tri sata napravile dar mar i sve to zabiljezile kamerama ). Mogla sam osjetiti miris ljepljive medenice, pive i kolicinu smijanja koje ste proizvele. Cak i koliko je vlaznjikavo bilo ispred zlatnih vrata. Zakon.  Cista petica za umjetnicki dojam. I veliko srce.
Nakon sto sam odradila svojih 8 sati u cijem se medjuvremenu sef dosjetio da bi mi mogao donijeti krisku kolaca sa svjecicama koji sam sebicno pojela dok su mi otpjevali jedan Happy birthday, onda sam pokupila prnje i uputila se u kuglanu prekoputa u mallu. Nekoliko ekiparaca s posla i ja, kuglanje i dobra zezancija. Bilo mi je super jer smo imali priliku biti u drugacijem okruzenju nego inace i upoznati se na malo drugaciji nacin. Mislim da je svima bilo super a meni je drago sto mi je taj dan bio posebniji od drugih.
Najvise zato sto osjecam da 100 % pripadam tamo odakle sam dosla i da 100 % pripadam bas tu gdje jesam.

p.s. na kuglanju sam dosla zadnja.

43. "Onaj feeling" i neke zenske spike

Jutarnja kava

Popodnevna setnja

Pozdrav iz Colorada

Pozdrav s mora

...."kucne posjete"

Osjecaj kao da sam u Anninom boravku

Kupnja cigareta u Puli sa live streamingom :)

               Ok, nadam se da je sada muska populacija sluzbeno dobila mjesecnicu od mog bloga. Zato je Jas odlucio napisati par recenica na svom blogu da napravi hormonski balans u cijeloj ovoj prici.


 Jasenov blog

Da nastavim u "njeznom" tonu: sezona snijega je tek pocela i na neke stvari treba malo vise od par minuta da se naviknes a to je:
*bijelo, bijelo, bijelo, sve je bijelo oko nas
*lopatanje i paljenje auta 10 min prije je obavezno
*( valjalo bi auto paljenje ugraditi ali nesto mi sapce u uho da ce vise o tome Jas pisati...)
* Umjetno svijetlo je sada nase sunce
*Buljiti u snijeg i jesti lubenicu je cudan osjecaj
A sluzbeno je jos uvijek jesen.
                                                   
Znate kako neka mjesta i / ili dogadjaji stvore neku emociju koje se kasnije sa osmijehom prisjecate?
Sto bi mi mladi rekli "onaj feeling". Taj feeling kad smo jeli najbolju pizzu u Bologni nakon sto smo zbrisali iz sobe onog opskurnog hotela u kojem smo odsjeli sa Anom i Teom.
Onaj feeling u vlaku za Rim kad je moja kuma ostala u Bologni bez svih stvari pa se pojavila par sati kasnije na rimskom terminalu....to je taj osjecaj kad se jednu vecer nacugaju svi od reda i spuste se sa nekog brda po mrkloj noci u Saalbach....
onaj feeling kad ides na koncert od Stampeda po ljeti i drugi dan te bole kosti od plesanja....e tako ti neki osjecaji i onda zivis u mjestu koje te ( zbog tog snijega i hrpe nasmijanih ljudi ) podsjeca na Saalbach, samo sto ja ne idem na stazu nego idem na posao jer ja sad tu, kao zivim.

I kad idem na posao onda Cileanka i ja imamo kodove za razne stvari: primjerice, ako zelis nekom reci da ima nesto na licu ( mrvice od hrane, njokole u nosu, stagod ) onda se kaze da imas "bat in the cave" ili jednostavno kazes: sismis ili murcielago ( ista zivotinja ali na spanjolski ).
Osim murcielago, ljupkih komentara u stilu " tu erres tonta " ( ti su glupa ) moj se vokabular lagano siri pa samu sebe podsjecam na slasticare u Puli i Medulinu koji znaju pozdraviti na svakom jeziku. Znate na sta mislim, jelda? Tako uljetim na posao i krenem: whats up, sta ima, que paso, che succede, was ist los....ko da je ljeto. Samo sto nije. 

Sljedeci tjedan mi je taj rodjendan...naravno da sam bila lijena da si nesto organiziram i mozda proslavim ali nema veze. Jas je rekao da ima iznenadjenje i da moram biti ultra finjak ( ne minjak ) pa sam si  kupila cipele na petu. Bo.

Da potvrdim zenskost ovog posta, moram ubaciti nesto o hrani i kuhanju pa da napomenem da mi je trenutna preokupacija trazenje recepata za bozicne kekse za potrebe bozicnog cookie exchange zabave i bas osjecam ogromnu sretnost oko tog Bozica tu jer sve vec svjetluca i vec sad mi je tlak pao od tuge koja ce se dogoditi u prvom mjesecu kad svi poskidaju sva ta svjetla i te sve dekoracije. Ali dobro.













                                                        


                                                        

42.Sta ima? Svasta i nista!

Jucer popodne sam radila na Sears cosmetic Gala veceri. Da pojasnim: Sears je veliki trgovacki lanac koji funkcionira kao robna kuca: u prizemlju je kozmetika, odjeca i sl. a na katu kucne potrepstine ( od lonca do spavacih soba ) sve uglavnom sa etiketom. Dva put godisnje odrzavaju gala vecer s ciljem sakupljanja novca za istrazivanje karcinoma i lijecenje istog....od svake kupnje odvajaju 8 dolara s tim da imaju dobre popuste, puno vizazista i ostalih ljepotica naokolo a mozes i kupiti kartu za 10 dolara i onda dobijes poklon paketic i ulazis u nagradnju igru - ja sam kupila kartu za mene i za Gosiu, ( s njom sam radila u juznom ducanu a ona je sada u odjelu marketinga  ). Njenu ime je bilo medju odabranima pa je osvojila neki super mega kozmeticki paket i jos su je tamo na licu mjesta izmasirali, natrackali i sta sve ne :) Ona je bila super sretna jer je dobila poklon na poklonjenu kartu, ja mislim da je njen urlik iznenadjenja kad je cula svoje ime nesto neprocjenjivo. Tamo smo bile jer ducan sponzorira event pa smo prezentirale ducan i uslugu cateringa. Kad smo postavile klopu ( vocne pladnjeve, mesnu platu i veliki grana padano sir ) otisle smo na toalet. Kad smo se vratile, imale smo sta vidjeti; neotesana nasminkana bagra je iskopala nozeve koje smo mi sakrile, pootvarala hranu i navalila k'o gladni psi. Nakon sto smo im objasnile da je to zakuska za kupce a ne radnike ( mi smo dobile takvu direktivu ), sredile nered i pocele smo raditi. U tih nekoliko sati pored naseg stola proslo je gro razlicitih lica i govora i u jednom sam se trenutku uhvatila kako sam netrepeljiva prema jednoj babi posebice: jedna polovnjaca koja je porijeklom iz juznog mediterana je stalno dolazila do naseg stola i govorila: I VONT DIS,DIS AND DIS! GIV MI MOR PAJNAJPL.  Za pet minuta dolazi s drugom babom i njoj govori TEJK DIS, DIS AND DIS. PAJNAJPL IZ GUD, TEJK MOR IC FRI.  Mi smo imale male porcije na tanjuricima, dakle, dodjes, pozdravis, uzmes letak i tanjuric i produzis. Jednostavno. Za neke. Potom je bila jedna koja mi se suljala iza ledja i grabila salamu rukama. Mnoge azijske oci bi izbjegavale moj pogled i pozdrav kao da sam Jehovin svjedok, i samo bi pograbili  tanjur,dva,tri i zbrisali. Visoke napirlitane ribe koje su bile dio organizacije, dolazile su prezalogajiti a ja bi ih glasno pozdravljala sto ih je cinilo jako nervoznima ( iz meni nepoznatog razloga...) Onda sam izgovorila magicnu recenicu: "You like my fruit? I looove your samples" i namignula. Sljedeca koja je prisla stolu, tutnula mi je u ruku punu vrecicu testera parfema, namignula mi i bacila se na klopu. Uglavnom, bilo nam je super, Sears je skupio puno novaca, ja sam dosla doma sa punom vrecom testera, kremica, torbica, Gosia ima kozmetike za sljedecih 10 godina a sve vizazistice razvikanih brendova su bile site i nasmijane. Na kraju mi je jedna indijka napravila tetovazu kanom ( u znak zahvalnosti, ful je draga i ljubazna cura i njoj sam nosila porcije na stol jer  nije stigla glavu dignuti od crtanja ).

Da ostanem pri klopi: danas sam napravila Apple crisps. "Mmmm, to je tako fino i jednostavno! Topli desert koji ide odlicno sa slagom ili sladoledom. "

Ogulite jabuke (bolje one kisele ) a moze i kruske, ili mijesano...jedno 8 komada vecih ili 10ak manjih

smedji secer, brasno, ( 2-3 zlice ), zlicica cimeta, limunov sok pa sve to dobro izmjesati i staviti u tepsiju.
Onda pomijesati salicu zobenih pahuljica sa smedjim secerom, brasnom i pola salice rastopljenog maslaca i tu smjesu staviti NA prvi sloj. I to sve lijepu u rernu na otprilike 45 minuta na 150 c.

Rezultat:

Dobar tek!

41. Pao je prvi snijeg. Sve je kao u bajci....

...ili tako nekako je islo ono Mujino pismo iz Kanade :D

2. studenog je poceo padati: aman taman tocno 6 mjeseci od kada smo sletili u Edmonton i tocno godinu dana od kad je Jasen sam prvi puta dosao tu...
Ugodnih - 7 je, ja sam isla nabaciti setnjicu nakon posla i nije hladno ( nema vjetra i vlage ).

Jutros prije posla oko 6:30

Popodne u 16 h nakon posla

Oko 18h ispred kuce

Kiss kiss

40. Noc vjestica uuuuuuuuuu

Mda. Moja indiferentnost prema tom danu je trajala otprilike 5 minuta.

Jucer navecer nakon posla isla sam sa Heidi na "instrukcije" za pocetnike u Halloweenu iliti: moja prva bundeva! Odabrala, izdubila i izrezbarila. I fotografirala.

Tu su sve kuce ukrasene, cak i vrece za lisce su tematske....sutra navecer dijelimo slatkise i plasimo klince :D

Danas je srijeda - moj slobodan dan.
Ustala sam se, popila caj, isla pograbljati lisce ispred kuce sa Mari

pospremila, skuhala rucak, nesto prtljala po fotkama, isla se prosetati ( da uhvatim koju zraku sunca  ) i prihajala nazad da napisem post...
...kad smo kod setnje, prosla sam pored nekog gradilista i sljakeri izgledaju isto k'o i kod nas - kladim se da sam ih pozdravila da bi mi odzdravili na nasem....ulice su sire i pod pravim kutem ali psi laju isto, u ducanu mozes kupiti bijelanjak u tetrapaku ( wtf!? moja prva reakcija ) ali i jogurt od Danonea ( koji sam jela i doma ), hladnoca me podsjeca na Saalbach a borovi kojih ima dosta u nasoj ulici, na lungo mare...hrvatski cujem cesto, kao i talijanski i druge jezike a kanadske kovanice jos uvijek probirem jer nemam pojma koji novcic koliko vrijedi....jos preracunavam stvari u kune i bar sto puta dnevno kazem Please & Thank you. Sto ce znacit' da se osjecam dvojako: ponekad imam osjecaj da sam tek jucer stigla tu a ponekad kao da sam tu oduvijek. Na poslu svako malo ispali neku novu rijec ( za mene novu ) ili spomene neku licnost koja meni nije poznata pa sam ja onako...what?who? sta? ne kuzim? a onda pak  provedem utorak navecer za kuhinjskim stolom nekoga za koga nisam znala da postoji do prije 6 mjeseci....eto.

Random facts:

- Jasen ima kartice za kino, knjizare, zeljezare i jos neke ducane i skuplja bodove.
- Ja obozavam ici u second hand shopove.
- U Mc Donaldsu sam jela samo jednom u Edmontonu
- prvi 3D film koji sam vidjela je Dispicable Me 2.
- Kupili smo Trivial Pursuit Canadian edition i jos ga ni jednom nismo odigrali. ( kupljen u second hand ducanu za 4 $ )
- Probala sam cactuspear i obozavam! ( kaktus - kruska koja ima okus po lubenici )
- grozim se od kupovine voca tipa breskve bez kostica i sl.
- Ljudi ovdje ne jedu bananu ako je imalo zelena a hoce se izrigati ako je imalo posmedjila....
- definicija salate je bilo sto izrezano na kockice i stavljeno u zdijelu ( dakle, zenska je kupila 3 vrste salame, mozzarellu i onda ce sve to zaliti sa limunovim sokom i maslinovim uljem. Kad sam joj probala objasniti mi je rekla da ja nemam pojma....)
- jako puno njih nikad nije probalo smokvu

Nakon pisanja ovih nebuloza vecer sam provela gledajuci neki horror film ( podsjetite me da vise nikad ne gledam horror filmove, molim vas....) i otvarajuci vrata na "trick or threat" klincima. Nakon toga smo se prezderavali sa slatkim koje nismo podjelili i igrali Triviju.
I to vam je prica kako smo ispratili listopad i docekali studeni.

39. Taj oktobar je bas magican

Prosli cetvrtak sam se probudila uz bipkanje Whatsappa, premjestila sam se s kreveta na kauc, nastavila kuckati i slusati audio poruke dok je Jasen  kuhao kavu -tako smo zapoceli nas slobodni dan. U tom sporom budjenju dobili smo i poruku da su Natalija i Veki postali roditelji ( sto znaci da ce ih to malo stvorenje za otprilike dekadu zvati: stara i stari :D ), da je sve proslo dobro i da su mama i beba super. Okrenem se prema Jasenu i kazem: "j....te kako je dobro zapoceo ovaj dan, moze li biti bolji?" Par minuta poslije Nata mi javlja da upravo prica s Leilom ( nasom frendicom od prije 15 godina ) i da ona sada zivi u Coloradu! Nekoliko njenih recenica na hrvatskom ( kojih se za divno cudo sjeca ) i nekoliko slika kasnije, ja sam imala osmijeh od uha do uha i bila sam zahvalna. strasno zahvalna jer moji dani bas nisu pocinjali sa recenicom "bolje ne moze".Uvijek moze bolje, uvijek moze gore a meni je sada dobro.
Nakon premjestanja sa kreveta na kauc, odlaska u setnju i tumaranja kvartom, navecer smo se nasli sa S & G, nasim frendovima koji su nas ugostili kada smo sletili, i otisli smo pojesti nesto u Red Lobster.  Fast food, franzisa, puno rakova na meniju i ja sam bila umrljana do lakata. Doslovce.

Petak, subota, nedjelja, ponedjeljak, utorak....posao, gledanje epizoda Lost-a, spavanje i tako u krug...naravno da smo se nas par uskladile na poslu pa jednoj smrkne drugoj svane ali je uglavnom na poslu dobro. U nedjelju je pao snijeg preko noci ali nije u stilu "ono bijelo govno pada" tako da nije bilo nesto vrijedno spomena...bilo je hladno...i postepeno ide prema tim velikim minusima. Preko noci i ujutro je od -10 do 0 a preko dana od 0 do 10. Po suncu je fino ali cim se sunce sakrije, baba Zima stipa za obraze. Naravno da kanadjani jos hodaju bez jakni, babe sopingiraju u sandalama sa cvijetnim uzorcima i lakiranim noktima a ja....sam u tri sloja robe. Cudno je jer na poslu je toplo ( jedna tanka majca dugih rukava je vise nego dosta ), doma smo u majcama kratkih rukava....i samo se sjetim onog stana na zaru i kako nam je bilo hladno pa se pocnem smijati na glas...ne znam da li od srece ili od jada, majkemi.
Inace, uspijela sam ispricati vic na engleskom. Proslo je dobro. Vi nemate pojma kako je to biti u prilici da 6 mjeseci ne mozete nikome ispricati vic. To je jako tesko, skoro teze nego prestati pusiti. :)
Nekih posebnih zanimljivosti nema...Edmonton journal citam ali je u usporedbi s Glasom Istre dosadan, u ducanu se sada moze kupiti i cedevita ( zahvaljujuci jasu ), moje odusevljenje svakojakim nepotrebnim glupostima ( da ne napisem pizdarijama ) i dalje traje, pokusavamo jesti zdravo i falite nam tu i tamo :D.

38. Dan zahvalnosti, purica & pita od bundeve

U nedjelju navecer nakon 15ak minuta voznje stigli smo na adresu na kojoj zive Marny i njen dragi. Trailer park naselje u kojem zivi cca 2500 ljudi izgleda kao Cervar porat zimi a mene zabavlja  jer je mogu gnjaviti s forama tipa " jel ti Eminem susjed".Salu na stranu, sigurna sam da postoji neki Eminem ali kuce u west village view izgledaju kao - kuce: imaju ogradjeno dvoriste, drvene podove i otprilike 100 m2.
I tako smo mi prihajali kod njih, ja sva uzbudjena jer nam je to prvi thanksgiving pa sam obukla finu kosulju, cipele s potpeticom ( pa makar samo za u auto jer ionako gdje god dodjes se izujes :D ) i ispekla jaffa tortu cije instrukcije sam dobila u party audio obliku dan prije ( objasnjenje u prijasnjem postu, op.a. )

I tako smo mi sjedili, jeli, pili, slusali mjuzu, gnjavili najvecu macku koja postoji i koja je cak u jednom trenutku otvorila jedno oko da nas pogleda. Sjedili smo za stolom kod nekih ljudi za koje do prije koji mjesec nisam ni znala da postoje i jeli puricu, cvjetacu u otopljenom siru, prokulice, pire krumpir s lukom i slaninom i potom tu famoznu pumpkin pie.

Nakon nekoliko sati prejedanja i zezancije krenuli smo doma i ja sam onako lelujava imala aaaaaaw trenutak kad sam vidjela mjesec iznad kuce pa sam okinula jednu kasno nocnu fotku samo za vas:

Potom smo se bacili u horizontalu i zakrmili do jutra. Zakrmili je opravdan izraz.

Nakon sto smo dva dana svi u kuci jeli ostatke purice i pite ( mi i M&P, nasi sustanari i kolege ) danas sam za promjenu izvukla punjene paprike iz dubokog ali samo zato jer sam pozvala Paulinu na rucak ( moju kanadsku poljakinju koja je nedavno bila sa deckom u Puli )....
i sve mi se cini da je sezona prejedanja sluzbeno otvorena jer sad slijedi tona slatkisa za Halloween pa onda opet neki praznik pa onda Bozic pa.....arrrrgh. I jos kad ona bijela kakica pocne padati bez prestanka pa ne mozes mrdnuti iz kuce - mislim da cu igrati Just dance na wii-ju dok se cd od igre ne rastopi.

Zelim vam pisati vise o poslu i vise o ljudima koje smo upoznali. Ovo mi je samo podsjetnik za sljedeci post.
Ajd bok, sutra imam slobodan dan i nadam se da ce biti sunce da mogu odvesti foto aparat u setnju.

37. Fata u supermarketu

Moja fascinacija odredjenim stvarima ne prestaje: neki dan smo skoknuli do Toys`r`us: super market za igracke

 I tako jedno sat i pol. Nakon sto sam ispretiskala svu dugmad, sape, njuske i odslusala sva roktanja, pricanja, pjesme i nakon sto smo u valu odusevljenja mentalno nakupovali poklone za ` svu djecu svijeta`, izasli smo van praznih ruku. Valja to sve zapakirat`i poslat`pa smo se odlucili da cemo malo po malo.

Krenula je sezona rodjendana....Saka i Karolina su otvorile sezonu sa partijem ciji prijenos sam pratila putem whats appa: od Dashinog oridjidji sesira pa sve do mutnih fotki iza kojih stoji smijanje i alkohol, i onda u neko doba i audio poruke....ma brate mili, nema da fali, kao da sam bila u Dasinoj kuhinji, ono, bas za pravo!

Ono sto ne mogu zanemariti zadnjih 10ak dana jest kostantni umor: toliko mi se spava da ne mogu gledati, da zaspem stojecki bez problema i da odlazim u krevet oko 9...nisam jedina i masa njih se zali na slicne simptome i cini se da je to utjecaj vremena...kao, pocinje zima i te spike. Bo. Ja sam si rijesila zalihu D vitamina zlunetrebalo i spavam cim vise mogu. Isto tako, tu su stalno neki praznici pa ce ovaj ponedjeljak biti Thanksgiving day: puretina i ostali filmski fazoni. Mi cemo biti dio scenarija na veceri kod Marny pa iz tog razloga spremam Natasinu slavnu jaffa tortu ali mi biskvit nije bas spektakularno uspio....nije do mene garant, nego do kanadskih kokosi, njihovih bijelih jaja i nekog cudnog praska za peciva.

U predahu bacite ochadu na jedan lijepi park:

Moj stari je imao 60. rockas u subotu:

Zamolih Tanju da mu odnese tortu :D

36. Ispricnica broj 2.

Probudila se jutros i tipkam po mobu s mojom mujer koja radi na kiosku; kaze 100 dana bez slobodnog dana osim kad je zavrsila na hitnoj.....neki dan u vrijeme rucka sjedim s dve cure kolegice i slusam razgovor o tome kako nasa firma nije bas 100 % ok jer imamo samo jednu pauzu od sat vremena umjesto 15 minuta pauze svaka 2 sata i  jednu od pol sata u sredini ( ili tako nekako a i hrana nam je besplatna, kao i pice, kava i caj )....ja sjedim, slusam i sutim. Ne zelim biti ona koja ce reci: " budite sretne jer kod nas doma to ne postoji! Nema pauze, nema rucka, place na vrijeme i td". Sutim jer da ista kazem bilo bi isto kao da im u tom trenutku pocnem objasnjavati sto je to kubizam  - ne bi za njih imalo smisla to o cemu pricam iz jednostavnog razloga jer je tu drugaciji sistem. Onda dalje slusam kako bi bilo bolje da nam je rad za praznik placen nego sto mi imamo a to je da kad odradis praznik, dobijes slobodan dan koji ti je placen kao da radis......ja i dalje sutim i ne govorim nista jer ne znam kako da se ukljucim u razgovor. U jednu ruku mi je drago sto slusam ovaj razgovor u usporedbi s temama o kojima smo razglabali prije nego sto smo dosli tu a s druge strane zelim lupiti sakom o stol i reci im da promjene temu i to slobodno vrijeme provedu nekako drugacije jer se na kraju dana ne moraju brinuti jesu li im racuni placeni, frizider pun i djeca u toplom....ali sutim i slusam. Jer sam nova tu. Jer jos uvijek u potpunosti ne razumijem gdje sam. Ne prihvacam u potpunosti sistem u kojem sad sudjelujem cisto ako se sta promjeni da se ne razocaram. S nevjericom u ocima gledam kako zabrinuto vrte glavama i ja ne mogu da se ne pocnem smijati. Kada su pitale sto mi je smijesno ja sam samo rekla da mi je jako drago sto sam tu gdje jesam.

Neki dan smo skoknuli do Value village da vidim ima li kakva ok zimska jakna a izasli smo sa Trivial pursuit Canadian edition ( 1500 pitanja o kanadi ), 2 knjige a jedna od njih Utkani svijet - jedna od mojih najdrazih ), roxy majca s kapuljacom i vunicom unutra da mi bude toplo ( za 4 dolara!! ), Zara kariranom haljinom, suknjom i djemperom sve skupa za 39 dolara...

I onda sam tako zadovoljna jer sam potrosila malo para na puno stvari isla puniti paprike sa namirnicama koje sam kupila u Costcu ( ne sve ). Taj Costco je super stvar: napravili smo clanstvo svi skupa kao kucanstvo ( bez clanstva ne mozes kupovati ) pa nam dodje jeftinije kupovati i podjeliti stvari jer je u tom ducanu sve u velikim pakovanjima tako da sad imamo toalet papira i  deterdjenta za ves za pol godine, slicno vrijedi za pakovanu hranu ( cak i Quinoa organskog porijekla )...eto a babura sam napunila vise od 10 i zamrznula tako da nam ne pofali :D
To vam je bio opis naseg slobodnog dana sa dodatkom lezanja na kaucu i gledanja 8. sezone Kako sam upoznao vasu majku.....

Danas je novi radni dan, Jas je vec na poslu a ja radim popodnevnu smjenu pa je vrijeme da se obucem, nabacim sal i put pod noge prema ducanu....sutra nakon posla mozda odem s Marny malo u djir s aparatima da okinemo koju jesenju fotku da vas zaspem liscem u slucaju da ga doma nema dosta :D

35. Zuto lisce i ostala suskanja

Prosao je jos jedan mjesec od kada smo sletili...ponovno smo se preselili u mali, novi, ugodan stancic unutar kuce ciji su vlasnici nasi kolege i frendovi s posla - mladi bracni par, on iz Milana ona porijeklom Cileanka: donji stan rentaju nama a oni zive gore. Sve je u tom seljenju proslo super,cak i cinjenica da sam spavala na nogama od umora ali mi je jedna stvar raspirila nerve pa sam bila zivcenjaca onako kako samo ja znam. Naime managmentu stana iz kojeg smo izlazili dali smo obavijest mjesec dana unaprijed kao sto smo odradili i sve ostalo po ugovoru - placali na vrijeme i bili dobri susjedi. Zanemarila sam cinjenicu da se ni jednom u 4 mjeseca nisu odazvali sto se tice vlage u stanu ( frendica s posla koja ima astmu nije mogla provesti vise od 10 min u stanu ), sto nam nisu stavili lajsne ( bocne daske izmedju poda i zida ) - nije esencijalno za zivot ali je to njihova obaveza i sto je domar dosao popraviti spinu sa mojim ukosnicama....sve to sam zanemarila jer je bilo pozitivnih stvari i u tom duhu, sa Bajadera bonbonijerom u ruci, otisli smo napraviti move - out inspekciju. Ta bezobrazna baba nam je prvo rekla kako nisu uspijeli izrentati nas stan i da cemo morati nastaviti placati ( a iza nje velika ploca na kojoj pise: app 109: 30.9 moving out. Neko prezime: October 1st moving in ). Kad joj je Jas pokazao prstom na tu plocu je pocela nesto mrmljati no "spasio" ju je momak koji je usao u ured i izgovorio recenicu: "Zvao sam vas ranije, zelim izrentati jednosoban stan sto prije, ne zanima me kakav je i gdje" na sto je ona, dok joj se dimilo iz usiju govorila da je on premlad i da ga mora provjeriti i moze li on uopce platiti? ( moras zaradjivati 1/3 rente stana mjesecno ). Momak ne trepce i odgovara: Gospodjo, imam 21 godinu, zivim kod roditelja koji ce vam dati "potvrditi" da sam ok, a sto se placanja tice - ja to zaradim u 2 tjedna" ..i tako mi, taj mladac i luda baba odemo do stana. Udjemo unutra a ona nama kaze: tu smrdi po vlazi. A ne seri, captain obvious, sta stvarno??? Nismo primjetili kao ni vi onih 15 pisanih poruka sto smo vam ostavili na tu temu, ocito. Ovaj mladac ne mrda, pogleda lijevo pa desno i kaze: "to je to, meni stan odgovara". Baba ga ignorira, pomakne pecnicu u kuhinji i pokaze prstom na malu okruglu mrlju hrdje na linoleumu - nogica od pecnice koja stoji na istom mjestu vec 20 godina - "vidis, to je prljavo - ocisti to ali cemo vam ionako naplatiti ciscenje..."  Da skratim ovo bezobrazno igranje zivaca, pocistila sam tu "mrlju" i zamolila Jasa da ode sam potpisati move out inspekciju....

Uz sve to je u subotu bilo sluzbeno otvorenje ducana u kojem radimo, sto znaci hrpetina ljudi, hrane, flash mob plesa, kobasica za 2 dolara i stajaznam sta sve ne...uz to su klinci koji rade poceli sa zivkanjima u zadnju sekundu da nece doci na posao, voditelj mog odjela se razbolio pa su nam smjene svima svakojako razbacane.
Ipak taj kaoticni ritam koji se odvijao posljednjih 15ak dana se vraca u normalu i mi smo useljeni, polunaspavani i sa vise - manje ustimanim rasporedima.

Eto, sada sam vam se opravdala zasto nisam pisala tako dugo....kako mi je Jakov rekao: "bolje napisi nesto ili ces dobiti neopravdani" pa sam brze - bolje natipkala ovu ispricnicu :D

Da ne zanemarim vrijeme: tu je jesen sivo zuta i hladna, kao kod nas kada je lijep suncan zimski dan: hladnoca stipa za obraze i lisce suska pod nogama....

Ovo je pogled na grad, tj. centar grada iz doline rijeke koja protjece kroz grad i ima preko 160 km pjesackih / biciklistickih staza i veci je 22 puta od Central parka u New Yorku...eto.

Sve je to jos uvijek gorko - slatko, nesto kao pjesme Lane Del Ray: u jednom trenu mi se kaki na njeno mjaukanje, u sljedecem bi se sklupcala i plakala a nakon toga pojacala do kraja i plesala po sobi. 

U sljedecem izdanju procitajte: kako sam za 40 dolara kupila 4 komada odjece, trivial pursuit i  2 knjige, kako izgleda posjet Costcu i napokon jesu li punjene paprike bolje tu ili tamo!?!

Hahaha, laku noc!
      

34.Friz, frizerka, frizura, frizeraj.

Druga polovica rujna, brojka na termometru je trenutno 8...i taj povjetarac nije s mora nego sa sjevera i polako ali sigurno odnosi zrake sunca i donosi pulovere u izloge ducana. Winter is coming. To mi je cak i rekla moja frizerka Angie is Juzne Koreje koja je vec tri godine tu. Dakle, sve znate: i posao i stan, i drugi stan i doktor i auto i sve smo si nasli ali brate ja da udjem u frizerski salon....svaki dan prolazim pored bar 5 ali lakse mi je bilo odabrati obiteljskog doktora nego naci frizerku...Gdja iz B & W studija bi mi rekla da sam tasta za svoju kosu a ja bi odgovorila da ne znam jeli tastina ili lijenost. U svakom slucaju danas sam hrabro krocila u jedan koji je na ulazu u mall i koji mi je nekako najvise zapeo za oko...nakon sto sam hrabro samu sebe odvukla kroz vrata salona ( nabrajajuci kako mi je kosa suha, vrhovi popucani, ne mogu se rascesljati i bla bla ) ubrzo sam sjedila pred ogledalom sa rucnikom i mokrom kosom i slusala Angie kako mi govori: ooooo, ju heb a cooli heir ( you have a curly hair ) and is veli tik ( it is very thick )....naajs bat tik...aj kat yo end, luk is veli draj no gud, end afta aj draj a mejk in lejebs ( layers ) so is silbki ( silky ) lajk majn. Krajem oka sam na zidu vidjela popis njenih postignuca i nekih natjecanja ili slicno, salon je na frekventnom mjestu, kosa joj izgleda super i ja joj rekoh: ju no vat? Ju du vot ju tink ju nid tu do ok? Aj fil laki tudej.  Za manje od pol sata izasla sam iz salona laksa za 50 dolara i njenom podsjetnicom u novcaniku. Glava mi je laksa za pol kile i zurka mi je fantastique. Korean lady really knows my hair. U dlakicu me sredila, predobro.
Samanta u azijskom ruhu, haha.
 Inace, u zadnjih 15ak dana se svasta izdogadjalo i jedino vrijeme kada sam bila slobodna sluzilo je da nabacim stiskanac na kaucu s Jasom i gledanje prve sezone "Lost". Drugi slobodan trenutak je srijeda ujutro kada Jas radi a ja odem popiti kavu u Hortons i gledati penzice kako klizu...svaku srijedu ujutro imaju valjda besplatno ili stajaznam pa si volim dati emotivnu pljusku  i izbaciti malodusnost koja mi se nakupi od posljednje srijede. Gledati ove starcice kako im se svjetlost odbija od umjetnih zuba dok nasmijeseni klize po ledu kao da su ponovo pronasli mladost...vidjeti ih kako uzivaju u tome, u zivotu, u trenutku - vrlo dobra lekcija. Valja slijediti njihov primjer.

Proslu srijedu sjeli smo u nas novi auto....fensi smensi auto sa Alberta registracijama i odvezli se u smjeru Elk islanda, nacionalnog parka.

To je sluzbeno bio najtopliji rujanski dan u Alberti ( ili Edmontonu, nisam sigurna ) sa malo vise od 30 celzijusa....bili smo uz jezero, vidjeli bizone, kojote i svasta nesto. Razlika u voznji ( jedno od ) jest sto je tu sve ravno i siroko pa kada vozis prema zapadu predvecer, vozis direkt prema suncu; nema brdasca, zgrade ili zavoja.....

Lijepo je biti automobilan u gradu u kojem mozes pedalirati 20 kilometara bez da sretnes ikog na dve noge kako hoda....stvarno.

Do kraja mjeseca se selimo iz stana na jedno drugo mjesto, sto znaci ponovno pakiranje i organiziranje. To mi je isprika za manjak postova ovaj mjesec. To i visak posla. I hvatanje suncanih zraka naokolo.

Laku noc, do sutra.