94. Iza ugla cami nova godina. Vec.

Prosinac je dotutnjao ali ne u super snjeznom ogrtacu. Zasto? Navodno zbog vjetra imenom Chinook:
Da copy paste iz Historica Canada:
"Chinook, warm, dry, gusty, westerly wind that blows down the Rocky Mountains into the mountains' eastern slopes and the western prairies. The Chinook, a native word meaning "snow eater," belongs to a family of winds experienced in many parts of the world where long mountain chains lie more or less at right angles to the prevailing wind.
 In Canada, the chinook belt lies almost exclusively within southern and central Alberta. The wind occurs in every season, but it is more distinctive and numerous in the winter, when the unseasonable warming it brings differentiates it from the normal cold winter weather."

I zbog toga je relativno toplo ( oko nule ) i nema puno snijega. Jos.  Bozicno raspolozenje smo  rasplamsali tako sto smo izgradili bor i okitili stancic sa te 2, 3 dekoracije. S obzirom da imamo nekoliko crveno - zelenih detalja u dnevnom boravku  (jastucici i dekice, stol i tepih), izgleda Bozicno anyway. Jasen mi je jedno 45 puta suptilno rekao da moramo kupiti kucu s garazom jer da nema gdje sa alatom i da onda mi moze napraviti sto god pozelim. Ja sam se slozila s njim, jer nije neka spica piliti daske na 0 stupnjeva...nije da je hladno ali stipa obraze.

U posljednje vrijeme smo zapustili hike vikendom ali smo (napokon) bili proslu nedjelju. Sefica nam je predlozila super jezero sa puno staza naokolo i na nekih 30ak minuta voznje je od nas. Nismo bili razocarani i definitivno se vracamo drugi vikend da odradimo drugu stazu. Zove se Chickakoo Lake i tamo sam prvi put imala priliku proucavati ekipu koja peca na ledu. Dakle, dizanje satora nasred jezera, piljenje rupe i td.

Bilo mi mrzlo al' zanimljivo

Rupa u ledu od prijasnjeg ribarenja

Jedna od zimskih radosti jest i Legislature building koja je sva ukrasena i uredjena, djele toplu cokoladu za djabe i unutar zgrade nastupaju zborovi 3 x dnevno. Pa smo otisli nas par slusati Christmas Carols.

Jos uvijek se ponekad cudim svijetu. Promjenama. Obicajima. Proslu srijedu sam provela u Zooloskom vrtu. Navecer od 7 do 9. Setajuci. Na -2,3. I bas je bilo lijepo. Svake godine orgasniziraju "Light up" sto ce reci da zooloski duze radim da ga super ukrase, naprave klizaliste na jednom kraju, veliki labirint na drugom kraju i drze edukacijske govore o zivotinjama. Vecina zivotinja je aktivno ujutro i naver pa je fora doci u to doba i vidjeti snjeznog leoparda kako skace naokolo. Imaju i jednu super staru slonicu koja je toliko cool da je po ljeti setaju po jednom djelu zooloskog vrta - bez "povodca". Stvar je u tome da se toliko trude da je angaziraju i drze mentalno aktivnom ( da ne spizdi u malom prostoru ) i eto...nikad incidenta. Fora je vidjeti malo pozadinu i radnike zooloskog. Isto tako su u jednom trenutku izveli raindeere (jbga to bi bilo....vrsta jelena od Djeda Mraza) i curu koja je bila obucena u Elsu iz Frozena. Klinci su pomahnitali. Da, tona malih gegavaca u snjeznim odjelima trci naokolo i igra se.

I za kraj, pos'o, po'so, po'so. Tone i tone panettonea, novih dobavljaca, poklon kosara za napraviti, stvari za promovirati....sinoc smo dosli doma malo prije 8, Jasen se isao tusnuti a ja sam se legla na krevet samo da bacim oko na face i instagram...probudila sam se jutros u 8. Dobro da me Jasen u pol noci probudio da se izvucem iz robe i uvucem u krevet.

93. Ne znam jel' to plavi safir

...ili je to mali tapir. Chipi chips, chipi chips! Za vas koji se cudite ovim Magazin inspiriranim stihovima, to su autorski stihovi popraceni folk melosom, opjevani posebno za moj rodjendan. Jedan jedinstveni trio iz Pule je akumulirao svoju kreativnu energiju i stvorio pjesmu od koje bi se i Huljic postidio. Tako je zapoceo moj rodjendanski dan! Snimsku se bojim postaviti na blog jer bi, bojim se postala popularna i moj blog bi srusio rekorde citanosti i onda bi ta pjesma postala hit i ekipa bi zaradila hrpu para i uobrazila se, pa necu.
Rodjendanski dan sam zavrsila sa velikim nastupom stand up komicara ( koji mi je jedan od top 5 i taman je imao nastup 22.11 ) Kevin Hart. Evo linka djelica jednog starijeg nastupa - e sad, znam da nekad nekome posaljem neki link pa ga ne mozete otvoriti jer "nije dostupan u toj zemlji" pa ako je to i sa slucaj, onda ga probajte guglati :)

https://www.youtube.com/watch?v=hX-k4OKV7Bo

33. Tridesettreci.Thirty tree. Mah....i nije toliko lose.

Rodjendanski muffin sa zarucnickim prstenom od frendice. Savrsen poklon za odraslu i zrelu osobu kao sto sam ja.

 

92. remember, remember...it's cold in November.

Tika taka. Nestalo je lisce, snjezni oblaci se oblikuju na nebu, sivilo je sluzbeno zavladalo ulicama  i ja sam u konteplirajucem stanju uma. Kontepliram o brojci koja me ceka iza ugla ( 33 za 20ak dana ), o poslu i mogucnostima koje sada imam sa otvorenom dozvolom, o planovima i buducnosti....bas neki za***an pensir cijelo vrijeme. Znas ono kad kao buljis kroz prozor u daljinu i duboko uzdahnes.
 "Svrbi" me opet da isplaniram neki put u polupoznato a s druge strane  zelim raditi maximum sati tjedno sto mogu. Cekamo da dobijemo upute za napraviti ljecnicki pregled koji je potreban za dobiti stalni boravak pa to diktira nase sljedece poteze:dok to ne obavimo, ne mrdamo nigdje. ( kad dobijes odobrenje da napravis ljecnicki, imas vremenski limit od 30 dana a ne smijes ga napraviti prije i mozes napraviti samo u odredjenim ordinacijama ).

Ono sto sam ranije spominjala da je razlika izmedju " tu i tamo" jest stav prema blagdanima. Meni je to znacilo otprilike crno pod noktom tamo ali tu se dogodio nekakav klik koji je preoblikovao moj stav o tome: npr. neki filmovi su mi jasniji nakon sto sam iskusila nacin zivljenja na ovom kontinentu. Nightmare before Christmas sad gledam iz drugacije perspektive....ideja bijelog Bozica je potkovana pravim scenarijem, a Halloween je nesto sto se ne preskace. Kostim sam imala spreman mjesec dana unaprijed, na poslu sam organizirala costume contest i nazicala hrpu besplatnih slatkisa od dobavljaca da ih mozemo dijeliti kupcima i pripremala sam keksice u obliku vjesticijih prstiju ( u ducanu imamo i pekaru pa sam dolazila u 5 s njima i mjesila tijesto i pekla ) koji su se prodavali k'o ludi.
Van posla smo jednu vecer nas nekoliko otisli posjetiti Ukletu kucu pod imenom "Deadmonton". Unutar starog kina grupa ljudi iscenirala ukletu kucu: sve je pocinje sa pricom jedne uklete obitelji koja je bila poklana i sad njihovi duhovi opsjedaju zive - prvo puste 40ak ljudi u kino da pogledaju horror film o toj obitelji ( kratki film od 5 - 6 minute ). U kinu je mrkli mrak, ne vidis prst pred nosom i jedino nekoliko ushera (vratar u kinu, onaj koji ti pokazuje put do sjedala) ima male lampice, ALI oni su zombiji. I ponasaju se kao zombiji. I to je super jezivo. Nakon sto odgledas film o tome kako je obitelj ubijena, ( film se "kao" prekine na pola i zamoljen si da izadjes iz kina a izlaz je kroz kucu koja je ukleta ) pocinje....zabava. Jure te sa sjekirom  (ne pravom, bez brige), slike na zidu te gledaju i pokusavaju te uhvatiti za lice, smrad sumora te stipa za oci i cudovista iz nocnih mora te promatraju. Ja sam se toliko zabavila da cu ici opet! (otvoreno je do 13.11, petak).Red za uci u Ukletu kucu je svakodnevno ogroman, ljudi cekaju po par sati da udju unutra! Marina i ja smo ostsle bez glasa koliko smo vristale a jedan frend nam radi u kuci ali zbog maske i svega nema sanse da bi mogla vlastitog muza prepoznati  a Marina je svako malo vristala; Jerry is that you!? Please don't hurt us!! Kombinacija histericnog smijanja i vristanja je ubitacna. Unutra se ne smije fotkati a i to ti nije na kraju pameti, jedino sto zelis je pobjeci od duha koji te hvata za gleznjeve.

Ovo je slika kina izvana, prije no sto su se ljudi poceli okupljati i druga je detalj iznutra.

Picture taken from Gateway online

Ovo smo mi sa usranim polu smjeskom poslije

I sad kad je Halloween zavrsio, pocinju pripreme za Bozic. Bez zeze. 

U sljedecem blogu ocekujte par fotki, dvije - tri poslovne crtice, nesto osobno i prstohvat snijega.

Do onda,  puno <3

 

91. Plesanje na kisi, plesanje oko vatre

Toliko dugo nisam pisala da me sram majkemi. Toliko je lijepa ta jesen i toliko se nista posebno ne dogadja da cu to uzeti kao ispriku sto ne pisem.

Prije par nedjelja sam se nakon budjenja premjestila s kreveta na kauc,gledala crtice i umakala napolitanke u kavu. Gledala sam Aristocats. Ako niste nikad - sram vas bilo, pogledajte brzo a ako jeste onda znate o cemu pricam.

 

Imali smo oprostajni party za frendicu s posla u nasem dvoristu. Ono sto je trebao biti "mali rostilj sa par ljudi" se pretvorilo u ponocno sjedenje oko vatre, pusenje hookah ( bez nikotina ), radjenje smorsa ( Bojana!! ) i "posudjivanje" drva od susjeda. ( i cuga i klopa naravno ). Ovo je fotka dok sumrak jos nije bio na vidiku, svi su bili pristojni i vatru smo tek pripremali.  Oprostajna je bila jer je Dani napravila vizu za Australiju i odlucila otici na godinu dana da vidi svijeta. U medjuvremenu je stala u Kambodzi da volontira na restauraciji hramova. Jos uvijek je tamo i sad uci engleski u skoli. Valjda ce stici do Australije. Ako ne, neka ide gdje god je avantura odnese. Hvala nebesima na whatsappu i inim aplikacijama pa dobivam slikice i pricice iz tog dijela svijeta.

Inace, na slici je nas frend ( decko od nase frendice s posla ) porijeklom Albanac kojem sam pomogla uciti za test engleskog kako bi se mogao prijaviti za stalni boravak. Odlicna vijest je da je test prosao!

Polovicom 9. mjeseca bili smo na Soonic Boom festivalu. Bas taj vikend je padala kisa. ( tu pada kisa skoro nikad ). Ja sam pravac u Walmart i kupila fine gumene cizme koje u Puli ne bi iz sramote obukla osim za kopati  vrt a tu je to totalno cool i jos ako imas Pumkin Spice Latte iz Starbucksa u ruci - ona riba, ej, totalna faca. Uglavnom, plesali smo na kisi uz Mother Mother, Tenacious D itd. Nikoga kisa nije omela. Imali su volontere koji su drzali suncobrane ispod kojih se mozes sakrit'.

Jos jedna od "kako se tematski zabaviti medju grupom neznanaca te opustiti uz koktel kojem neznas ime" jest Paint Nite.  Slika govori vise od rijeci. Slikas uz navodjenje, cuclas koktel, bacas fore i super ti je.

 

Malo smo plesali oko vatre, malo po kisi, malo od veselja kad su stigli MOJI rezultati iz engleskog koje sam morala nanovo poloziti i ponovo poslati aplikaciju. 

Sta jos.....cale mi je imao rockas pa sam (opet ) gnjavila Tanju da mu ide kupovati poklon i dostaviti mu u teretanu. Pa me obuzela ona tuga pa mi se plakalo pa sam htjel doci u Hr na 10ak dana. Pa me proslo pa sam u glavi islanirala jos 10ak raznih putovanja ali svi su ti planovi na cekanju za sada.

Sljakamo jos uvijek na istom mjestu iako imamo otvorene vize. Jasen trazi posao u struci punom parom a ja sam "stvorila" novu poziciju ( uz pomoc Jasena ) i sad sam eto merchandizer & demo coordinator za ducan. To bi znacilo da ugovaram promocije malih i velikih dobavljaca, promoviram u ducanu i on line odredjene proizvode ( svi tu poziciju nazivaju "food ambasador" ), postavljam displaye, pisem prirucnike za odredjenje proizvode i prezentiram ideje kako poboljsati prodaju u svakom odjelu....radim planograme i td. Zanimljivo i kreativno. Sve je to jos u zacetku i cekam prvi sluzbeni review od velikih igraca u firmi. Pa drzite mi palceve :)

Zanemarila sam fotkanje, i toga me sram. Ma u biti ja cekam da vama vise fini ta sezona i da mozemo visiti na skypeu. Eto. 

90. Kolovoz je otisao cestom posutom suhim liscem.

Jucer sam u setnji primjetila nesto cudno....nesto sto mi se nije uklapalo u cjelokupni scenario - sunce je bilo visoko, prohladni zrak sam osjecala na golim ramenima ( ne hodam naokolo gola nego hocu reci da je dovoljno toplo za kanotjeru iliti za top s tankim naramenicama ) a pod nogama je suskalo lisce. Podigla sam pogled dalje niz ulicu i primjetila da se sve zuti od suhog lisca i da je stvarno - ljeto zavrsilo. Pa, bilo je zanimljivo ljeto - proslo je brzo, bilo je veselo, svasta se nesto izdogadjalo i ovo je bilo prvo ljeto ikad da sam ga provela bez mora. Prvo ljeto ne brojim jer smo dosli u svibnju i te sam godine jos "imala" more, druge smo svratili na godisnji i izradu dokumenata a ove....ove godine nije bilo mora. Bila je Bojana sa njenom plavom kosom, to je bilo najblize moru.

Za 12 dana mi je test iz engleskog pa se pocinjem pripremati, onako skolski sa knjigom. Iako sam polozila taj isti test prije 3 godine, moram ga ponoviti jer je vazeci 2 godine. Ne zelim nista prepustati slucaju pa cu se radije sto bolje pripremiti. Nakon toga cu cekati jos 2 tjedna do rezultata pa da mogu (ponovo) kompletirati aplikaciju za stalni boravak i poslati je.
U medjuvremenu smo poceli uvoditi izmjene sto se posla tice, s obzirom da sad oboje imamo otvorene radne dozvole. Jasen se koncentrirao na trazenje posla kao IT a ja sam se fokusirala na trazenje part - time posla, da odradim par sati tjedna extra nesto...sto nije prodaja, usluzna djelatnost i sve ono sto cijeli radni zivot bezuspjesno izbjegavam. Dobra stvar je da su me na poslu napokon maknuli iz deli odjela. Ok mi je tamo raditi samo sam dosegnula maximum i ne osjecam da mogu ista vise nauciti ili napraviti, pocelo mi se sve manje svidjati jer su neki ekiparci neradnici pa na kraju ispada da radis i za njih... pa kad im to kazes onda se jos i naljute. Vec dva mjeseca govore da me zele maknuti da pocnem raditi na novoj poziciji ( nova i za mene i za ducan ) kao netko tko suradjuje sa svim departmentima, postavlja displaya, brine se za promociju i degustaciju proizvoda, promovira odredjene produkte i da nastavim sa pisanjem manuala o hrani i prehrani ( kao sto sam vec napisala za sireve i mesne proizvode ). Do sada sam bila sprijecena jer skoro svaki dan netko ne dodje na posao, ili da otkaz ili dodju novi pa ih treba trenirati ili tako neki razlozi....napokon od ovog tjedna cu zapoceti.
Ja sam ovu subotu isla odraditi extra posao i dignuti nesto larado radeci catering na nekoj svadbi. Bilo je fora odraditi nesto tako, upoznati par novih ljudi i najesti se dobre klope. Sljedeci korak je skresati resume i poslati na par mjesta.
Uzela sam si vremena da malo apdejtujem i prepravim si stranicu pa ako hocete, bacite si ochadu:

http://ninadzeko.wix.com/ninche

Idem spakirati ljetne haljine i zamjeniti ih vunenim vesticama u ormaru....potom cu setnju da upijem jos malo toplih zraka sunca. 

89. Citav se mjesec dogodio u jedan dan. I to dvaput.

Polovicom mjeseca rezervirali smo smjestaj preko Airbnb-a i krenuli juzno, put Calgaryja pa zapadno ka Banffu i okolnim jezerima. Vrijeme je bilo pravo ljetno a ideja i planova aman - taman. Ako mislite da nisam nista fotkala i biljezila sve sto se mice i ne mice kamerom, grdno se varate, a evo vam i dokaza:  KLIKNI ZA DOJAM.   

Vratiti cu se na detalje o tome gdje smo, sto smo i kako smo ali prije svega moram opisati jedan trenutak koji je....oduzeo i dodao koju kilu zivaca pa oduzeo suze i nadodao osmijeh....mjesto radnje: pub u Banffu, vrijeme radnje: utorak poslijepodne. Sjeli smo nas troje da predahnemo uz kavu i pivu, povadili mobitele da se spojimo na wifi jer je proslo vec neko vrijeme a trebalo je instagramisati i provjeriti mailove. Jasen se nagnuo nad mobitel smrknutog lica i promrmljao " odbili nam radne dozvole". Dok sam ja pokusavala  procitati mail njemu preko ramena - neuspjesno naravno, on je mrmljao citajuci poruku....zgrabila sam mobitel i procitala sljedece: "vize su vam odbijene i morate van zemlje". Ok. smiri se. disi. Nemoguce, dobili smo provincijsku nominaciju i to smo naknadno poslali uredu....samo disi. U tom trenu je Jasen skuzio da ima voicemail pa je izletio van puba da je poslusa i vratio se za tren, gurajuci mi mobitel da poslusam, istovremeno mi govoreci - dobili smo radne dozvole. Dok sam je slusala poruku on je odjurio put sanka da pozove konobara....poruka na sekretarici je glasila otprilike ovako: " gosp. Jasen, ja sam taj i taj iz tog i tog ureda i ja se ispricavam ali zanemarite mail koji ste dobili i procitajte drugi mail koji sam vam upravo poslao. Naime, dva sata nakon sto sam procesuirao vase dokumente, otvorio sam kuvertu Vase supruge koja je sadrzavala i njene i vase papire, svu potrebnu dokumentaciju, placene pristrojbe i provincijsku nominaciju - oboma su vam vize odobrene i stici ce vam na kucnu adresu. Jos jednom moje isprike i imajte ugodan vikend."
Kako sam maknula mobitel s uha, tako sam se pocela smijati i plakati u isto vrijeme, Bojana je opicila neku fotku sa super flashom a konobar je na stol donio tequilu - koju je Jasen narucio. U nevjerici sam ga gledala dok je liznuo sol i srknuo tequilu u utorak u 3 popodne pa me sve to jos vise natjeralo na smijeh a manje na suze.
Preskocimo sad tjedan dana na sljedeci dogadjaj: vrijeme radnje: ponedjeljak popodne. Mjesto radnje: doma, Edmonton. Upravo smo se vratili od Kirsica gdje smo proveli cijeli dan pijuci kavu, gnjaveci malog Liama, pojeli smo rucak svi zajedno i dosli do trenutka kada smo se pozdravili s Bojanom....i tako malo pokisla od emocija, dolazimo do kuce a u sanducicu 2 kuverte: jedna velika a druga mala. Ulazimo u kucu, lete patike i torbe s nas, trcimo do kuhinjskog stola i sjedamo jedan nasuprot drugoga. Otvaramo malu kuvertu a unutra nase radne dozvole: kaze kao permanent resident aplikanti, imamo godinu dana vazece, otvorene radne dozvole. To znaci da nemamo nikakvih restrikcija i mozemo raditi gdje hocemo, i ako hocemo dva posla i sve super! Otvorene ruke, siroko nam polje. Super, Jasen sav sretan, vec gugla IT poslove u gradu a ja otvaram drugu, veliku kuvertu a unutra moja permanent residence aplikacija vracena! Kaze, platili neke pristrojbe krivo, zaboravih potpis i istekao mi ispit iz engleskog, moram ga opet poloziti. A u PM. Ja udri u plac, u polu panici trazim slobodne termine za ispit jer imam vremensku limitaciju da sve to napravim da mi ne istekne nominacija i aplikacija i sve to skupa...nadjemo slobodan termin 12.9 i onda nakon toga jos slijedi 2 tjedna cekanja rezultata. Ja sam vecer zavrsila kuhajuci sutrasnji rucak, placuci ko kisna godina. Trebalo mi je 2 dana da se iskuliram i shvatim da nije neki bed, da cu ispraviti aplikaciju i poslati u zadanom roku i da ce sve na kraju biti ok i da se fokusiram na cinjenicu da mogu promjeniti posao i naci neki part - time posao. Da mogu naplatiti photo sessione i prodati fotke bez frke.... i da je to ono na sto se moram fokusirati. 

Sve sto se izdogadjalo prije i kasnije zasluzuje jednaku paznju ali i mjesto ispod drugog naslova sto znaci da slijedi jos koji post u sljedecih nekoliko dana....moram pozuriti da mi te uspomene ne ispare se zadnjim zrakama ljetnog sunca jer tu je vec pocelo suskati zuto liste jeseni.

88. Ljeto

Misao da napisem blog mi visi iznad glave kao da je 5 do ponoc a jos nisam napisala zadacu za sutra....takav srednjoskolski izljev griznje savjesti. Znam da se vi znojite i mocite u znoju i jadranskoj soli, iscrpljeni i poluiscrpljeni od turista, sparnih veceri i mlake pive uz ritam koncerata po ulicama naseg starog grada.Mi smo iscrpljeni bezazlenim i napornim kupcima u ducanu i klimi iz automobila. Ostatak vremena provodimo van kuce, tumarajuci okolo - naokolo po ruckovima, kinima, kampiranjima, jezerima....pokusavam se kronoloski prisjetiti gdje-smo-bili-sta-smo-radili od proslog posta ali sve mi nekako u magnovenju....otisli smo nekoliko dana na kampiranje: Bojana, Jasen i ja, obitelj iz Sri Lanke ( prijatelji s posla ) i obitelj iz Uzbekistana ( isto prijatelji s posla ) na jezero, i nakon toga smo proveli dan u Jasperu. U tih par dana posjetili smo par velikih vodopada, kanjona, jezera, kupali se u hot springsu ujutro i hot tubu navecer, cugali pivo i promatrali elkove ( izmedju jelena i losa...veliki jelen. ili mali los. ) u prirodi iz neposredne blizine.

 

Ne mogu si pomoci ali mi se u primozgu cijelo vrijeme vrti ona stvar od Jinxa "na plazi"..."more je htjelo nase ruke, a ruke slusale su sveee.....dolje na plazi ja i ti smo bili sigurni daa lako cemo popraviti svijet. More jos uvijek baca mamce, budale love se na njih, dolje na plazi sve je isto, samo ja i ti smo nasa srca prodali usput. Daleko je moreee, daleko je plaza zabludaa, za jednu noc pokvario se dan...." oujea!.  

Sljedeci road trip nam je drugi tjedan u smjeru Calgarya i okolnih ljepota.

Mi smo ovu nedjelju proveli na Wabamun jezeru jer je nasa mala susjeda proslavila prvi rodjendan pa smo se pridruzili Marii, Paolu i njihovoj obitelji na popodnevnom rostilju, redu setnje, odbojke na pijesku i izlezavanja. Naravno da sam opalila par fotki sa zeljom da ih isprintam i poklonim im ih.

Cisto da se zna, Jasen joj je omiljeni lik i svugdje ga prati :)

Jasen and our little neighbor

Maria and Elena

Tjedan nakon uslijedio je babyshower za Liama i potom pakiranje za Calgary, Banff i okolna jezera....

Izmedju posla i ovih slikovnih opisa ostajalo mi je malo vremena za ikakva razmisljanja i promisljanja, sto je dobro...na neko vrijeme. Nisam ni trepnula a vec smo polovica mjeseca...i to 8. znate li sta to znaci? Da se tu vec prodaju jesenske stvari i ekipa se oprasta s ljetom. Ako i je tako, bar cu moci u bliskoj buducnosti pogledati ovaj blog i prisjetiti se uzarenih, asfaltnih, vrelih ljetnih dana. 

87. Nebo gori, more je daleko i dani su dugi.

Od kada je Bojana prihajala u sjeverne krajeve, njene obzervacije me vesele jer sam zaboravila kako su mi neke stvari bile skroz cudne a sada sam na njih apsolutno naviknuta. Isto tako mi je drago da ona moze potvrditi mit kako su ovdje ljeta topla - suha i vrela. Trenutno ima pozara van grada ( o par sto km udaljena ) i nebo izgleda kao da gori i dim je sveprisutan. Vruce je. Sparno je. Polovica sedmog mjeseca je. Osim sto smo imali cast upoznati malog Liama ( sincica od Borisa i Patricije  - Bojanina fameja sa strane od njenog muza - za populaciju koja nije upoznata sa likovima iz ovog pasusa ). Dok su oni radjali ( sve je proslo dobro, mama i tata su dobro i mali je lijepi i zdravi bebach ), u bolnici nedaleko od nase kuce, Bojana, Jasen i ja smo isli prosetati kvartom i kupiti pivo - i koliko to suludo zvucalo ali to mi je bilo tako normalno. Da je jedno blisko pulsko lice koje je jucer bilo 10 000 km od Edmontona, danas - sada tu i da ide istim stopama kuda mi svakodnevno hodamo i da ima istu reakciju kao ja kada je prvi put vidjela morske lavove u shopping centru.

 U liquor storeu na minutu od nase kuce ( jer ne mozes kupiti alkohol bilo gdje kao kod nas ) par puta tjedno radi jedna nasa frendica koja je sommelier za vino i pivo pa nam svaki put preporuci neko dobro craft pivo ili lokalno vino i to mi je super. Super je i to sto fura svoju 13 - godisnju kujicu sa sobom na posao.

Pod dani su dugi mislim da su dani - dugi. Proslo je 10 i jos je dan. I to mi je super! Moj bioloski ritam oduvijek prati sunce i sto su dani duzi, to sam ja aktivnija pa mi nije problem iskoristiti dan na razno razne razbibrige nakon posla: sto se posla tice - bilo je nekih smjena u menadzmentu ( glavni sef je otisao na novu poziciju u novi ducan u Calgariju, dobili smo novu seficu a sef mog odjela je postao asistent sefici i mi smo dobili novu seficu odjela - za sada je relativno opusteno osim sto masu ljudi ( opet ) nedostaje. Sto godisnji, sto bolovanje, sto asistiranje u novom ducanu i td. ali ionako moram tamo provesti vecinu dana pa se ne pilam.....zezancija uglavnom, ekipa je vise - manje na istom nivou sto se humora tice pa prodje dan sa salama i posalicama. Pogotovo sa Draganom i spikama iz mladosti - danas me npr. podsjetila na seriju "Dr. Quinn - zena vrac". Kaze, pogledala cijelu sezonu u dva dana!
Osim toga, neki plan je bio da ce me premjestiti na drugi odjel jer mi treba promjena ali to za sada nece bas ici zbog navedenih razloga. 
Lagala bih ako bih rekla da ne provjeravam postanski sanducic na dnevnoj bazi u nadi da cemo dobiti neki ( pozitivni ) odgovor, radnu dozvolu, file number za pr proces....ali kako kaze stara narodna "strpljen - spasen".
Novi aparat ne koristim koliko bi htjela, vise sam u fazi citanja knjiga o fotografiji i fotografima. Nasa svakodnevnica je u pravilu mirna - pos'o kuca setnja i slobodnim danima ( nedjeljom i ponedjeljkom ) skajpanje pa brijanje naokolo. Za razliku od zivota u Puli, tu se ljetna i zimska rutina ne razlikuje previse.
Kada se sjetim zime ( sto mi je full tesko vizualizirati trenutno ) i prozivis ova suha, vrela ljeta - to su zbilja extremniji uvjeti zivota. Danas sam citala clanak u dnevnim novinama o pozaru i kaze kako je pocela kisica sto je super jer ce im olaksati gasenje pozara te da su evakuirali Jasper cisto iz predostroznosti. Isto tako kazu da je divljac naucena na pozare vec stoljecima i da se znaju ponasati u skladu sa prirodnim katastrofama i da svaki put kad je pozar ( svako ljeto ) ima jako malo ili nista mrtvih zivotinja....sjecam se prvo ljeto kada smo imali tornado warning kako sam uplasena bila jer nisam imala blagog pojma o toj nepogodi. I to cijelo ljeto sam bila napeta k'o zeko. Gledala u nebo, u termometar, u on line prognozu...
 Kada smo kod spominjanja prognoza, sjetih se doktora i doktorskih prognoza: uglavnom nista posebno - radimo pretrage pomalo jer nam se ne zuri sad ( kao ljeto pa party, zurka, igranka - sto se manje pilamo i vise zabavljamo to bolje ) sve je za sada ok, meni je stitnjaca malo kao povecana a Jasenove rezultate jos cekamo. 
Znam da ste svi zaposleni kupanjem u vlastitom znoju, pojacanim radnim tempom jer je sezona, eventualnim vecernjim skokom u jadransko plavo more i odrzavanju opceg svakodnevnog balansa i  jedino sto mogu reci jest - drugacije i ne moze, to je ljeto u Puli.
Eto, i nema nekih suludih novosti koje bi vam zaokupile paznju a pricanje o otvorenim trznicama, zvakanju susenih kobasica od bizona i razglabanju o modnom ukusu ovog podneblja nije ludilo od bloga.
Toliko za sada dragi moji, uzivajte u moru i medici a mi cemo u asfaltu i pivi.

Do sljedeceg puta, 'stajte mi dobro i nemojte mi ca zamiriti. Muaw. 

86. Nekoliko rasutih rijeci i dvije polu - oblacne slike.

Danas smo se uputili u Sylvan Lake, malo pitoreskno mjesto uz jezero koje se prije 100-tinjak godina zvalo Snake Lake pa su ga, u zelji da privuku ljude preimenivali u Sylvan ( latinski Silva - šuma ).Da bi ljudi dosli, trebali su pokrciti sume i napraviti ceste. Sylvan Lake se nalazi na nesto manje od 150 km juznije od Edmontona i ima dugacko uredjeno setaliste koje vrvi ljudima svih boja i oblika. 

Tako smo ni nakon 5 minuta setnje naisli na Ranka, kupca u nasem ducanu koji je dosao u djir kao i mi pa smo si lijepo popili kavicu. Svijet je malen. Dok smo prepricavali dogodovstine i pozitivne stvari zivota u Kanadi, sinulo mi je da nisam nikad napisala zasto mi je bas fin taj Edmonton; onako da ga opisem k'o kad pises sastav u 3.osnovne nakon sto si se vratio sa ljetnih praznika "kako sam provela ljeto" ili "zasto volim Pulu".

Kao prvo, ne moras ici van grada da bi uzivao u prirodi; uz i oko rijeke ima oko 100 km pjesackih i biciklistickih staza, nebrojeno parkova i zelenih povrsina. Ima skijaliste unutar grada i hrpu zatvorenih bazena. Ima hrane sa svih strana svijeta - samo na 10 minuta pjeske od nas imamo indijanski, polinezijski, talijanski, etiopljanski restaurant i nekoliko klasicnih fransiza. Vecina kvartova ima svoje farmers markete koji vrve lokalnim proizvodima, postoji jako puno lokalnih proizvodjaca koji snadbjevaju ducane i imaju standove na trznicama ( trgovina u kojoj radimo podrzava lokalne proizvodjace pa mi piletinu i jaja kupujemo organske, sa amiskih farmi ). Dogadjanja u gradu, posebice ljeti meni nije lako popratiti.Npr. zatvore ne znam koliko ulica da naprave najduzi slip'n'slide po ljeti. Mozes ici u kino koje nedjeljom ujutro u 10 pusta crtice i filmove i nudi mlijeko i musli za dorucak i ekipa dolazi u pidjami.
Velik grad, nivo kriminala je relativno nizak ( nije da ga nema jer je nas poznanik propucan u nogu u centru grada ali s obzirom da sam sa monte zara, mislim da sam magistrirala kako izbjeci potencijalno opasne situacije i osjecam se jednako ako ne i sigurnije ). 98% ljudi koje sam srela, upoznala su prijateljski nastrojeni. Onih 2% su isfrustrirane babe koje dolaze u ducan jer se nemaju s kim doma svadjati i slicna sorta.Zanemariv postotak tako da ne pobija ljubaznu nastrojenost; svaki put kad sam pitala za pomoc, savjet ili uputstvo bilo mi je pruzeno! Koncerti, izlozbe i predstave ( svih vrsta i podvrsta ), grad je super povezan sa avionskim linijama sa ostatkom svijeta, radionica, volonterskih pozicija nebrojeno....moras se potruditi da ti bude dosadno.Polovicom srpnja u jednom kinu igra "Dark side of the Oz" tj. Carobnjak iz Oz-a sa "Dark side of the moon" od Pink Floyda...znate spiku da se to dvoje navodno savrseno nadopunjava...sad cemo imati priliku to provjeriti.

 Nadalje....mozes vidjeti polarnu svijetlost ( iako je zadnjih nekoliko noci oblacno pa odustanem od nocnog fotkanja u datom trenutku ). 

Tu cu stati za sada jer moram prestati tipkati, vrijeme je da  odemo obici kucu od frendova i nahranimo njihove dvije macke. Frendici su otisli u posjet starcima u British Columbiju pa su nas zamolili da im hranimo macke i zaljevamo jagode u vrtu. 

Prosle godine u ovo doba suncali smo se na Jadranskom moru, pili kavu u Skandalu i jeli pizzu u Jupiteru. Ove godine.....ljeto pocinje drugacije. Jedemo pizzu u Famosu sa Bojanom.

85. Pon - pet

Laste prolaze, na Moravu dolaze....ponedjeljak, utorak, srijeda, cetvrtak, petak, subota iiiiii nedjeljaaaaaa!! I onda ide onaj dio kad svaka strana sapce uhvacenoj "lasti" : sto zelis biti; leteci konj ukrasen dijamantima ili carobna vila u srebrnoj haljini? I onda lasta odabere stranu i znate vec kako dalje ide igra.
Tako meni prolaze dani samo sto ne moram birati izmedju nevjerovatnih super ultra prilika tog tipa vec malo drugacijih izbora.
Ponedjeljak, papirologija za stalni boravak je kompletirana i skoro spremna za slanje, utorak, srijeda, setnja u sumrak sa novom kamerom, tric trac partija s frendicom, cetvrtak, posjet doktoru da cujemo "carobne rijeci" - It is time for you to visit fertility clinic, petak, vadjenje krvne slike, subota je spica na poslu iiiiiii nedjeljaaaa!!!

Ja se jos uvijek iznenadim kako se stvari tu ( da kucnem u drvo ) rijesavaju jednostavno. Npr. otisla sam u banku povecati si kreditni limit (nije da mi treba ali sam htjela napraviti uplatu za stalni boravak putem neta pa da ne budem na knap ). Kuc kuc po tastaturi i cura kaze da ce mi odobriti u sljedecih par dana jer danas se ne broji kao radni dan jer je nedjelja. 2 sata kasnije, zovu me iz banke da je odobreno i da sam "good to go". Poslali smo na prevodjenje domovnice, rodne listove i to  - kazu u tom centru da je guzva i da cemo cekati 2 do 3 tjedna. Pet dana poslije u 9 navecer neka cura mi salje poruku na fejs da je zvrcnem: ona radi na prevodjenju i malo joj je blijedi sken pa ako joj mogu procitati neke brojeve tako da nam prijevodi budu spremni na pocetku drugog tjedna. 

Opet je stigao ponedjeljak pa utorak 9.lipnja kada smo na pauzi od posla skoknuli da posaljemo nasu PR aplikaciju! Srijeda, cetvrtak, petak navecer i ja sjedim na kaucu brisuci suze jer mi stize menga. Jos jedan mjesec nadanja iza mene. Jos jedan mjesec praznih simptoma i gledanja u test za trudnocu pod svim svjetlosnim kutevima. Jbt ga.Tko kroz to nije prosao, ne zna kako je to usamljeno i tuzno iskustvo. I onaj osjecaj kad cujes savjete "mlada si", "ma doci ce" i "a bit ce kadbogda" od ljudi koji zibaju svoju djecu sa velikim osmjehom na licu i ne kuze da to indirektno zapravo govore "vrijedis onoliko koliko i tvoji reproduktivni organi". Bezosjecajno. No sto je tu je.  Otvaram facebook i skrolam pa naiđem na neku fotku sa tekstom "when life gives you rain, dance in the puddles". Mda. Reci to mojoj maternici. Lol.

84. Rocky Horror Picture Show

Rocky horror picture show je polu-mjuzikal polu-horror u kojoj glavnu ulogu imaju Tim Curry i Susan Sarandon. Film se poceo prikazivati 1975 i dan danas mu ne pada popularnost.
S obzirom na moju sklonost i veselje spram plesa, muskaraca u korzetima i apsurdnih prica, pogledala sam ga par puta. Proslu nedjelju otisla sam ga pogledati iz drugacije perspektive: u povijesnom kinu, okruzena kostimiranim ljudima i naoruzana rekvizitima. Najbolje gledanje filma ikad. 

 

Film igra otprilike dva puta godisnje u Garneau kinu koje je izgradjeno 1940 - tih i mislim da je to jedina ( preostala ) zgrada ranog modernistickog stila. 

Cari starog kina povecava se kako dolaze grupice ljudi raznih godista, neki uopce a neki apslolutno predani da sto bolje utjelove likove iz filma. Prije samog pocetka odrade reviju gdje publika odlucuje tko je naj naj naj ( tko dobije najvise vriskova, naravno! )

Cijeli program vode nekolicina volontera koji su ujedno i "shadow cast " i glume ili nadopunjuju odredjene scene filma. Sve je humoristicnom tonu sa psovkama ( u dve godine nisam kanadjane cula da psuju koliko u ova dva sata programa ). Naravno, slijede upadice na pojedine dijaloge, Brad i Janet - mladi par koji slucajno zaluta u vilu dr. Frank'n'Furtera se u dvorani odazivaju na Slut i Asshole a sve to ima smisla jer likovi cesto imaju direktne poglede u kameru pa se cini kao da nas gledaju. 

Osim toga, ima puno originalnih nacina kako biti dio odredjenih scena na platnu: primjerice, Brad i Janet su zapeli s autom na autoputu po najvecem pljusku i s novinama nad glavama trce prema dvorcu u nadi da mogu telefonirati - za vrijeme te scene ekipa stavi novine iznad glave i sa pistoljima na vodu sprica oko sebe da se docara kisa. Zamisli, sjedis u kinu i spricas se vodom i umires od smijeha. Za vrijeme svadbe, cijelo kino se posipa rizom.....kada Dr. drzi zdravicu i kaze "lets make a toast" ekipa ima spremni tostirani kruh i baca ga u zrak! Eto. Apsurdna zabava. 

Uz sve to, nista nije unisteno, kino uprava podrzava program a jos i k tome si mozes popiti vino ili pivo dok caskas sa likom koji izgleda 10 puta bolje u stiklama i halterima nego sto si ja to mogu zazeljeti.

 Nije lose za jednu obicnu nedjelju.

 

83. Kraj dvogodisnje price i pocetak nove

Stigao nam je i  treci prvi maj...prvi je bio onaj kada smo vam rekli "dovidjenja", drugi je bio u duhu prezivljene prve zime i pripremanja za dolazak u Pulu na godisnji, a treci 1. maj.....taj je u znaku dobrih vijesti. Dva dana rije isteka radnih viza ( za koje smo poslali aplikaciju za produzenje sa file numberom i bez lmia - tog famoznog papira koji kompaniji odobrava da zaposli strane radnike) dobila sam provincijsku nominaciju da se apliciram za stalni boravak! Da cijeli dogadjaj bude zabavniji, taman prije nego sam saznala, Jasen je otisao kuci s posla jer se nije osjecao dobro. Prvi put u 2 godine. Ja ga zovem, on riga a ja sva sretna: eeeeej, mozemo se aplicirati za stalni boravak, wohoooo, ne mogu vjerovati!"On: "bljuuuuuuuu....super, bljaaaaaaaa....".

Jos mi je nevjerovatno da smo stigli do toga da smo korak blize stalnom boravku ( sto bi mi tu rekli PR, jelte ).Onog trena kad sam otvorila postu i procitala: Congratualtions, you have been nominated!" oblio me osjecaj olaksanja.  Naravno, ja ne bih bila ja da nisam nakon prvog vala srece i zadovoljstva sama sebi lupila mentalni samar i rekla: " ok, to je super ali sad slijedi drugi korak procesa i fokusiraj se na to. Kada posaljes aplikaciju i kada dobijete stalni boravak, e onda mozes biti euforicna."

Sad slijedi ispunjavanje formulara, dobivanje nekih dokumenata iz hr i ponovni odlazak na test engleskog. Iako sam polagala test 2012 i prilozila ga svojoj aplikaciji za provincijski nominacijski program - moram ga polagati opet jer je vazeci 2 godine. Vec sam bookirala mjesto krajem maja i polovicom 6 mjeseca bi trebala imati rezultate. Do istog datuma bi trebala imati sve kompletirano i onda bi trebali poslati papire na proceduru za stalni boravak ( osim testa jedino nam jos nedostaje potvrda o nekaznjavanju. I nju imam ali je "stara" dvije godine pa nam treba nova....).

 Mislila sam nabaciti neku mini retrospektivu  na posljednje dvije godine ali nema smisla da se ponavljam. ...83 posta na blogu i site sa slikama je vise nego dosta :D .Umjesto toga Vam saljemo tople pozdrave s druge strane oceana, sto bi Nora rekla: sa snjeznog zapada.

p.s. ova slika je fotkana u veljaci u planinama. U Edmontonu je sada ugodnih varirajucih 8 do 18 stupnjeva sa oblacno - suncanim razdobljima. Za kojih 2 - 3 mjeseca bit ce pravo ljeto :)

 

82. Posljednji aprilski dani. Zeja me pensir.

Neke stvari se gube i nestaju kao snijeg koji se topi i pretvara u oblake. Neke stvari nastaju kao malen zeleni list koji se probija kroz sloj suhe trave i tek odmrznutih ostataka jesenskog lisca. Sto god ja mislila o tome i koliko god me to cinilo sretnom ili tuznom, ja ne mogu to promjeniti. Mogu samo odluciti hocu li biti tuzna ili sretna zbog toga ili jeli to uopce vazno.
Ljudi se mjenjaju. Okolnosti se mjenjaju. Ostavljaju nas iznenadjene ili razocarane, daju nam nadu ili onaj tezak, tupi osjecaj u trbuhu.
Stvari utjecu na nas onoliko koliko im to sami dopustimo. U kojem god pravcu da usmjerimo svoj zivot, odlucimo se na promjene, napredak, rast, mi u svojoj srzi uvijek ostajemo isti - oblikovani prijasnjim iskustvima. Mudrost je ne dopustiti da se to dogadja precesto. Mudrost je dopustiti novim iskustvima da nas oblikuju.

Mi jos nemamo neke nove novosti: u implied statusu, cekamo taj jedan papir da dodje da si mozemo napraviti vize i nastaviti planirati zivot. To je plan. ( koji bas i ne ovisi o nama, mi smo svoju ulogu odradili, sada je na nekom drugom da donese pozitivan ili negativan odgovor ). Nije to ni dobro ni lose. To je tako. J**at ga.

Sjecam se onog prvog euforicnog naleta kada smo izasli iz aerodroma. Onog blentavog osjecaja u lipnju kada je lezis u krevetu u 10 navecer a vani je jos dan. Kada sam prvi put vidjela polarnu svjetlost.  Jos uvijek me drze ti euforicni trenuci, samo Vas vise ne trazim pogledom da podjelim sa vama to neko novo predivno iskustvo, nego se samo polu nasmijesim i pognem glavu. Nije to ni dobro ni lose. To je tako.

Moram priznati da je lakse prolaziti kroz stresne situacije tako sto odes u Dinner Theater zameziti, popiti koktelcic i pogledati izvedbu "Dirty Dancing"....najbolja fora kod ovog dinner theatre je da su svi konobari glume neku ulogu ( ne u predstavi nego kao dio predstave...tako da je nas sluzila "sefica kuhinje" koja ima strah od ljudi a stol do nas je sluzila "stara ruskinja" koja je glavna spremacica i tjera strah u kosti. Ukrala cura show :)

 
.....ili otici na vecer sa profesoricom fotografije i 10 drugih foto entuzijasta da u ponoc, u mrklom mraku sa lampicom na glavi vjezbas oslikavanje svijetlom....( vrijedi promrzle noge )

ili radis duge expozicije dok ti neki redneck iz auta vice: "nice tripod!"

Eto, malo da se posprdam na vlastiti racun! Uzivam sto vise mogu, mislim na vas svakodnevno i
jos uvijek se desava da ja kazem: Nina a drugi cuju Lina. O well.

Nakon sto je Lina danas popila kavu i uputila se u postu poslati papire za produzenje radne dozvole, shvatila je da je jutros na facebooku njena frendica postala sliku sa komentarom "prvi kupanjac u moru". Lina je jos u jakni i ono..zatvorenim cipelama.

Osim tih noviteta, bili smo na babinjanju za malog bebacha po imenu Owen ( Sandrina necakinja ) pa sam opalila nekoliko fotki da joj pripremim fotobook i pojela hrpu dobrih cupcakesa koji su djelo moje kolegice s posla - Kennedie. Mlada cura koja radi divne slastice u slobodno vrijeme i to joj je dodatni izvor zarade.

I nadala sam se da cu za 2 godine imati 100 postova ali i 82 je super. Ma super je da to jos netko cita.

81. Nesto se dogadja, vrijeme ide tika - taka, ja jos cekam da nas sreca pokaka.

Ovaj post je nastavak na pretposljednji sastav. U medjuvremenu odigrao se sljedeci scenarij ( i oprostite mi ako ne pratim vremensku liniju dogadjaja jer sam malo "zbrda zdola" ): mi na poslu, saznamo od jedne osobe iz ureda kako su Jasenovi papiri ( novi ugovor za posao i novu poziciju koju je dobio jos u 11 mjesecu! ) vec bili vraceni i provedemo pola dana u uredu pokusavajuci dobiti odgovor od te jedinke iz HR ( mislim da sam je nazvala Zdenka u pretposljednjem postu ) sta moramo napraviti da si produzimo status, tj. da mozemo nastaviti raditi dok ne dobiju taj famozni lmia za nas. Zdenka ne zna. Ja pizdim. Magle mi se naocale od suza. Ona nesto palamudi i izmislja ali nikako da kaze odgovor. Mi nazovemo odvjetnika i on nam kaze u 3 minute sta nam je ciniti. Nadjemo broj od cure koja radi s nama u firmi ( ali na drugoj lokaciji ) i koja je je tu vec 7 godina i zna sta moramo napraviti jer je ona prosla kroz isti postupak.
Prodje taj dan i ja dodjem doma i uhvati me plakanje. Lijem suze i kazem Jasenu: meni je pun kufer tog stresa i ljudske gluposti....ja znam da zelim ostati tu. A ne znam sta ce biti s nama sutra..i tako sam utonula u san. Drugo jutro sam preko volje ustala i krenula na posao. Nekako sam polusvjenso prosla kroz smjenu i pred kraj dobivam poruku na mobitel: Zdenka je dobila danas dobila otkaz. Nece odraditi otkazi rok, danas joj je zadnji dan. Osoba B ce preuzeti vasu papirologiju.
Osoba B nazvala nas je drugi dan i rekla sta se tocno izdesavalo sto se tice nasih prijava za nove radne vize - moju su poslali i dobili file number a za Jasenovu ( i jos neciju iz komapnije ) traze neke dodatne detalje vezane za firmu, ne za Jasena. Dobro je bar znati sto se dogadja!
Vrijeme ide tika - taka i ja jucer dobijem mail od osobe B koja je preuzela Zdenkin posao, da je dobila mail od provincijskog nominacijskog programa ( onaj pilot projekt na koji sam se prijavila jos u studenom 2013....me uspjevate pratiti? Nadam se da da ) da im treba par dodatnih komada papira ( tipa papir od poreza, zadnji izvadak iz place i sl. ) i da ce im ona to poslati sljedeci tjedan! To je bilo ugodno iznenadjenje jer sam mislila da cu morati cekati jos bar godinu dana na njihov odgovor....i vec sam pocela planirati kako cu prestati racunati na to i probati naci neki drugi nacin. U sustini, jos uvijek ne znamo puno vise nego prije mjesec dana ali bar smo upuceni u to sto se dogadja i znamo da sada osoba B pokusava raspetljati sto je Zdenka zapetljala. Sto bi rek'o onaj ludjo iz Prvomajske: "zuuuuu, neesto se dogadja. Sedamnajest! " Nesto se zbiva, to je dobro.
 Iako je gotovo polovica travnja, snijeg je gotovo nestao i rijeka se otopila, temperature variraju od 0 do 17, jos uvijek nisam napravila "smjenu ormara" i duge rukave zamjenila kratkima...to ce pricekati jos koji mjesec...barem. U medjuvremenu uzivam u dugim setnjama, dobroj casi vina i nerviranju Jasena. To mi ide ful dobro. Naprimjer on se full ufura u igricu a ja mu vicem iz kuhinje:" ljubeeeee sta ti se da izvaditi ves iz perilice, pliiiiiiz?" Ili se taman sjedne i namjesti da gledamo film a ja ga pogledam i "sta bis se ustao pliiiiiz i ugasio svjetlo u hodniku?"" Ffuuuuuuuu. Ma samo se zae***am, ne bi ja nikad tako.
Speaking of zezancije, Uskrs smo proveli kod Heidi i njene obitelji na rucku - zamezili sunku s ananasom, otisli prosetati Jacka ( njenog malog terijera ) i poslije smo igrali Pictionary. Bila je bas lijepa nedjelja. Izbacili smo i par bisera - npr. Jasen je htio reci square meter pa je rek'o squiter a ja sam htjela nesto objasniti i reci da je jako jeftino ( super cheap ) ali sam rekla da je "super free". Trebalo mi je par minuta da shvatim da me Ken ( Heidin muz ) prestao slusati i zabezeknuto buljio u mene...nakon sto sam ja svoje izbiflala on je samo prosaptao: wtf is superfree?? Da, smijala sam se ko da cu snijeti jaje.

Heidini klinci - teenageri!

Eto, neki smuseni apdejt sam vam dala. Bolje trenutno ni ne mogu.E.

80. Dok cekam da me sreca pokaka

Bitno je biti aktivan.Sto bi rekli ovdje: put yourself out there! Ili sto bi ja rekla, nedamisebitidomajabibrijalanaokolo pa tako u duhu tih "sve ce biti dobro" i "i nemoj se pilati oko stvari na koje ne mozes utjecati" parola, sam si zaokupirala vecinu slobodnog vremena. Osim sto sam se prikljucila citalackom klubu ( book club ) gdje je cilj jedna knjiga mjesecno pa se onda nadjemo i razglabamo o knjizi, autoru, okolnostima pisanja pa skrenemo na teme koje nemaju veze s razlogom naseg okupljanja. Meni je super jer vecinu njih ne poznam i jer me forsa da procitam 1 knjigu mjesecno na engleskom.  Zatim sam upisala jedni kraci tecaj fotografije koji mi se jako svidio i bilo mi je super sjediti u klupi, ponavljati temelje fotografije i uciti nove stvari. Jedna od vjezba je bila kako pristupiti nepoznatim ljudima i zamoliti ih da ih fotkate - u neposrednoj blizini nalazi se staracki za casne sestre pa sam imala priliku porazgovarati sa nekoliko njih i opaliti nekoliko fora fotki. Obicno za ovu skolu fotografije treba odraditi njihov pocetnicki tecaj ( ako zelis odraditi vecinu njihovog sadrzaja ) ali je meni profa rekla da sam dosta dobra i da ako hocu doci kod nje na sate nocne fotografije da ne moram uzeti te bazne sate ( sto je usteda love i vremena ) pa za 15 ak dana idem odraditi nocne fotke uz strucno vodstvo. Lijepo je ulagati u sebe i biti okruzen ljudima koji su inspirativni.
Osim toga za posao pisem knjigu o sirevima ili ti vodic kroz nase proizvode ( porijeklo, nacin starenja, s cim ih servirati i td. ). Kad smo kod hrane, tu i tamo izvucem neki recept jer se cini lagan pa onda pobrasnim cijelu kuhinju dok ne uspijem u naumu. Obicno se radi u pecenju kolaca a ja sam vise za kuhanje nego za pecenje - to je previse precizno; moras pratiti svaki korak precizno i biti precizan u mjerenju...ako stavis secer prerano ili dodas premalo necega, neuspijeh je uglavnom zagarantiran. Kuhanje je druga prica.....puno je kreativnije. Slasticarstvo? Cista matematika.

Zadnji slobodan dan proveli smo vrzmajuci se po knjiznici

a popodne smo otisli na rucak u East Asian village gdje sam se toliko napucala hrane da sam mislila da cu eksplodirati.

Vecer sam provela samosazaljevajuci se na kaucu.

Kad smo kod hrane, vecer prije bili smo na vjencanju! Par koji radi s nama se zenio pa smo imali cast da budemo dio Filipinskog vjencanja a jos su me zamolili da ih pofotkam! Vjencanje je bilo u restaurantu koje sluzi filipinska i kineska jela, a nakon ceremonije i vecere su krenule - karaoke! Ne, ja nisam pjevala. Zahvaljujuci foto aparatu, izgledala sam dovoljno zauzeto pa me nisu gnjavili :).

Cijelu vecer su lovile disko-svijetla

Le kolegice

***

Nocas sam lezala u krevetu polubudna, uzivajuci u necemu sto se tu jako rijetko dogadja....slusala sam vjetar. Iako danas pada snijeg, jucer je bilo 15 stupnjeva a predvecer je pocela kisa i vjetar je poceo puhati. Vani je sve mirisalo na stabla i oblaci su bili sivi i olovni. Podsjetilo me na pulske nevere.
Tko zna kakvu ce nam avanturu Sutra donijeti. Mozda nas pokaka sreca a mozda galeb. Oboje ce biti temelj za dobru pricu.

79. Treba mi da me sreca pokaka.

Zadnji post je bio o tome kako tumaramo sumom jer se trebamo iskulirati. Mjesec i pol kasnije, na pauzi za rucak gledam kroz prozor kako bijelo govno pada i bas briga oblake sto je 1. travanj po kalendaru. Okrenem se prema Heidi i kazem joj sto mi je na umu na 'rvackom a na jeziku na engleskom: I really need some freakin' luck to just come and shit some rainbow - positive - energy - vibes on me. I am done trying to make things happen. I just need something good to happen, without me busting a move. 
Zadnjih.....neko vrijeme igramo se teatra apsurda sa kadrovskom sluzbom u nasoj firmi. Da budem preciznija, sa jednom jedinkom kojoj je u opisu posla da se bakca sa nama stranim radnicima. Dakle, nama viza istice 1.maja. Da bi se dobila nova viza, treba minimum 2 mjeseca pa vi sad brojite na prste kad su trebali poslati papire. Mi od 26.1. zivimo u uvjerenju da su papiri poslani. Svaki put je pitamo ( za potrebe ovog bloga nazvat cu je Zdenka, jer da smo u Puli, 100% bi se zvala Zdenka ) i ona nam daje a) diplomatske odgovore tipa "u procesu je" i b) lazne informacije tipa da se Jasenu ugovor koji je potpisao vazi bez obzira sto odobrenje od vlade jos nije doslo i da se ja ne brinem jer ovaj pilot projekt na koji sam se ja prijavila mi omogucava da dobijem novi status i da cu moci raditi dok ne dobijem odgovor od provincije da se mogu aplicirati za stalni boravak. Da sad ful mega ultra skratim pricu, nista od toga nije istina i ona nam je slagala u facu milion puta da je poslala papire a nije i onda smo mi digli super frku i sad je valjda kao poslala papire ali jos uvijek ne znamo nista. Da, isli smo pricati sa nekoliko odvjetnika i bla bla bla, prdac - smrdac, da skratim pricu jos vise, valjda cemo se uspijeti prijaviti za "produljenje" sto znaci da mozemo ostati i raditi dok ne dobijemo te j***ne nove vize. Koje se super nadam da cemo dobiti s obzirom da trenutno situacija nije najsjajnija. Uglavnom, izgubili smo tonu zivaca, ( nesto malo kila...ajde dobro, dekagrama ), iskemijali opcije a, b, c, 22, i zeleno, ovisno o ishodu....i sto je najgore od svega, sljedi jos nam barem 2 mjeseca ovog "sve visi u zraku" stila zivljenja. Jer se Zdenka zajebava i ne zna sta radi. Kako da ti glupom objasnis da je glup? Da se igra s nasom buducnoscu i planovima a jos k tome sto imam PTSP od proslih zivotnih iskustava ( znate o cemu pricam ) i bas mi treba da mi se jednom u zivotu onako nesto samo - desi. Da dobijemo vize bez beda i zavrzlama. Pa da se onda bez beda i zavrzlama mozemo prijaviti za stalni boravak i onda da si mozemo full mega jednostavno isplanirati bar kratkorocno malo unaprijed zivot.
Uglavnom, ta sreca kaka na kratko kroz gusto granje i nikako da me pokaka sa malo dobre vibre duginih boja da mogu dalje mirne duse prevoditi hrvatske poslovice na kanadski nacin. Krv nije voda. Blood is not water. Hvala, captain Obvious :)

78. Omiljene mi planine i sumska tisina

Vikend pred Jasenov rodjendan smo zbrisali na 2 dana utisati mozgove u planine. Odsjeli smo u malom resortu pored zaledjenog jezera, na brdu iznad Jaspera.

Tamo je lijepo jer oko tog hotelcica ( sve sobe gledaju na jezero ) nema niceg osim sume i divljine. Zaledjeno jezero i veliko, plavo - sivo nebo i to je sve. Soba  je opremljena sa kaminom ( plinskim ) pa smo navecer gledali filmove i pijuckali caj.
Nismo razgovarali o poslu. Nismo razgovarali o "sto ako...." o opcijama A, B i C. Isli smo samo setati i sutjeti. Bilo je jako lijepo.

Kadar zaledjenog jezera

I naravno, mali update na stranicu: http://ninadzeko.wix.com/ninche

77. Limbo - ostaje nam samo cekanje

Blizimo se kraju veljace. Blizimo se datumu koji oznacuje nas odlazak, tj. dolazak u Edmonton prije 2 godine a to je 1. Maj. Dan kada nam isticu radne vize. Sjecam se naseg razgovora sa imigracijskim sluzbenikom na aerodromu tog dana i pecata koji je utisnuo u putovnicu. Pogledala sam Jasa i rekla mu kako mi 1.5.2015 djeluje daleko, daleko i da dok ne budemo blizu tog datuma ne zelim razmisljati i brinuti nego zelim raditi i uzivati. U medjuvremenu sam se ja prijavila na jedan pilot projekt od provincije koji me moze nominirati drzavi da se prijavim za stalni boravak - u trenutku prijava ( krajem 2013 ) ja sam imala mrvicu manje kanadskog radnog iskustva od 9 mjeseci koji su bili uvjet. Imala sam polozen IELTS test iz engleskog kojeg sam odradila ljeto prije nego smo otisli. Nekih par mjeseci nakon prijave dobila sam tzv. file number ( sto znaci da su zaprimili dokumentaciju i da imam svu potrebnu papirologiju i da sada sljedi procesuiranje i odluka hoce li me nominirati ili nece za stalni boravak u Kanadi ). U medjuvremenu su produzili vrijeme cekanja sa 8 do 12 mjeseci na minimum 25 mjeseci ( sto znaci da cu odgovor dobiti sljedece godine? ). Ta izmjena cekanja je jedan od vise primjera brzih i relativno cestih promjena u zakonima vezanim za imigraciju. Valjda se i vlada jos bori da nadje najoptimalniji i balansirani nacin da prima ljude a program preko kojeg smo mi dosli ( i 90% ljudi koje znamo ) je tzv. Temporary Foreign Worker ( TFW ) koji u sustini ne valja jer nam je vecini to samo alat da dodjemo i ostanemo ali omogucuje objema stranama da budu naguzena stranka ( oprostite na izrazu ). Da malo objasnim: Primjer prvi: jedan decko iz nasih krajeva radi za jednu veliku gradjevinsku firmu koja "uvozi" radnike ( prezirem taj izraz ali radi slikovitog prikaza....neka ga ). Nakon godinu pa dvije slijede povisice. E, kad dodje do produzenja ugovora oni ce radije uzeti "nove" ljude nego onima koje vec ima placati vise. Primjer drugi: nasa firma; firma koja je dobila nagradu kao najbolja firma za veliki spektar zaposljavanja sto znaci: firma koja u radnom odnosu ima umirovljenike, ucenike, ljude sa posebnim potrebama i teskocama u razvoju, aboridjine iliti nativce ( koji imaju poseban site i moraju su svi posebno tamo jos extra oglasavati ali to je pak prica za neki drugi put ), firma koja ima citave obitelji zaposlene ( mama, tata i 2 kcerke, mama sa sinom i kcerkom, braca i sestre, muzevi i zene ). Oni zele zadrzati strane radnike. Sto se desava? Kada se firma prijavljuje za novi LMIA ( taj famozni papir koji je, ukratko, odobrenje vlade odredjenoj firmi da moze uzeti radnike koji nisu kanadjani ) radi se o statistici. Ne radi se o tome da N.Dz. ( 32 ) radi za njih dvije godine, da je dobar radnik i zeli ostati. Eh sad, s obzirom da vlada zeli uvesti neke promjene i "primiriti" javnost koja ne voli "privremene radnike" koncept, rade to na jako bolan nacin a to je minimaliziraju odobravanje ( bilo za nove ili za one koji su vec tu ) LMIA. Tako se dogodilo da je petero ljudi iz nase firme spakiralo kufere i pokupilo se nazad doma....dvoje od njih su tu bili dulje samo par mjeseci od nas....dogodilo se to da je jedna mlada obitelj iz hr ( ne iz nase firme ali....) zavrsila u ovoj situaciji: ona zatrudnila, rodila, morala se pokupiti nazad doma a on ostao tu raditi....i sad mu istice ugovor ( koji mu nece produziti ) i eto ga, kupio karte i oprastamo se. Sad slijedimo mi. Jas je odradio svoj put do voditelja odjela i sad zasluzeno radi taj posao ali se ceka taj gore navedeni kus papira. Ja? Isto tako....mozda cu uspjeti dobiti radnu vizu preko tog pilot projekta i imati dopustenje da ostanem raditi dok ne dobijem nominaciju ( ili odbijenicu ) za stalni boravak. Mozda cu dobiti otvorenu vizu preko Jasa jer to se moze ako si kvalificirani radnik. Mozda on nece dobiti produljene...mozda, mozda, mozda...znam samo da smo mi upotrijebili sve poznate nam opcije i sada nam ostaje samo - cekanje. Cekati i plutati u tom limbu gdje si ne mozes dopustiti da doneses nikakve dugotrajnije odluke, planiranja ili ulaganja. Mozemo samo raditi na tome da ostanemo hladne glave, sada nam preostaje samo cekanje.

76. Lude k'o zvecke

Dobro dosli Marin, Mario, Dita, s ove strane oceana docekali smo malog Jonaha, i sad cekamo malu Zeenu za koju smo Heidi i ja organizirale baby shower!
Nasa kolegica s posla treba roditi krajem ozujka pa smo iskoristile priliku da se nas desetak s posla u to ime i malo podruzimo! Osim klope, prakticnih poklona i " IT"S SO CUTE I'M GONNA DIE" outfita za bebu, imale smo i par igri. Ne bilo kakve igre, vec "this is war b**ch, I'm gonna win" igre.  Kao sto pretpostavljate, imale smo super party jer smo kidale od smijeha!

Igra koja se provlacila kroz cijelu vecer je sljedeca: svaka ima stipaljku na majci i nitko ne smije cijelu vecer izgovoriti rijec: baby. S obzirom da smo na baby showeru to je tesko izbjeci. Tko kaze rijec, drugi moraju sto prije maznuti stipaljku s nje - koja ima najvise stipaljki na kraju veceri je pobjednik. Igrale smo prljave, laktarile se a Maria je u jednom trenutku trebala upotrijebiti vlastiti 6 mjesecnu kcer kao stit jer smo je napale k'o ragbijasice!
Druga igra bila je objesiti sto vise odjece na strik, dok drzis bebu, kosaru sa vesom i "razgovaras" na telefon. Imas 45 sekundi da to odradis. Vjerovali ili ne, ovo je ludo zabavno!

Moja mala frendica Diana 6 god. ( kcerka od cure s posla, Uzbekistanke prelijepih plavih ociju ) me pitala: "so, are we gonna have a party or the shower? And where is this baby, anyway?".

Uglavnom, ono sto sada cekam je nedjelja kada cemo Jasen i ja odploviti u nasem Sportage suv vozilu cokoladne boje, u smjeru planina i jezera, u mjesto po imenu Jasper gdje zelimo par dana samo disati u tisini, promatrati vrhove planina i mozda okinuti koju fotku.

Do tada, ugodan dan i ostanite mi lijepi, zdravi i pametni.

75. Salata. Moj zivot je zabluda.

Zadnja dva tjedna u sijecnju privremeno smo zivjeli u kuci od Sandre jer su oni zbrisali na 2 tjedna u Mexico. Cuvali smo im pse i hranili kucu. Ili obrnuto.  Da skratim tekovine vlastitog uma ali zaokupljena jos jednim "cekanjem" hoce li ili nece mjesecnica doci i bole li me kriza zbog jednog ili drugog razloga, moj je um odlucio ( sam sa sobom ) raspravljati o - hrani. ( Da vam skratim cudjenje, napetost i ostale facijalne ekspresije koje sada radite, kod nas jos uvijek nema nikakvih novosti o prinovi ali i dalje zivimo svoj zivot sto kvalitetnije mozemo, uzivajuci u svemu lijepom sto nas okruzuje. Zdravi smo, radisni smo i volimo se. To je bitno. )
Salata jest mjesavina svjezeg povrca, lagano zacinjena koja se jede uz glavno jelo, ne? Sopska spada vec u laganu egzotiku. Ovdje je salata jelo prije glavnog jela ( a prije predjela ) i znaci bilo sta nareckano na sitno i stavljeno u zdjelu. Dakle slanina, kobasice i mladi luk narezani na sitne kockice i pomjesane sa pola izribane mrkve ima status salate. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na to ali sam u tom procesu otkrila par koje su meni naj i koje rado pravim ( kao medjuobrok ili ako su obilnije onda kao glavno jelo.
Eto, da podjelim s vama par recepata.

<3 Moja omiljena

1. Rukola
2. Pinjoli ( malo ih poprziti na tavi bez ulja )
3. Kruska ( sto meksa, oguliti i na tanko narezati ili na male kockice )
4. Parmezan ili Grana padano, bolje na tanke listice isjeckati ali moze i izribani )

U to sve dodati maslinovo ulje i malo aceta balsamica ( ili koju kap limuna ali ne obicni ocat ).

Moja omiljena salata broj 2.

Neki mix zelenjave ( mladi spinat, obicna salata, neki mix salata..) u koje dodam suhe brusnice, razmrvljenu gorgonzolu, orahe ( usitnjene ) i zaciniti uljem i nekim vocnim balsamikom.. ( sad se vec malo foliram, tako da....)

Moja omiljena br. 3 BLT ( bacon, lettuce, tomato ) + avokado

Izrezati bejkon na tanko i preprziti, pustiti da se ohladi i razbiti na manje komade. Dodati malo papra i soli, 1 zlicu majoneze, zelenu salatu, isjeckane rajcice i avokado ( oguljen i izrezan na kockice ).
Da ti pamet stane kako dobro.

Za zadnje dvije nemam slike. Sorry pojela sam. Ne slike nego salatu.

Dobar tek :)

74. Kako je Nina preskocila sijecanj

Proslo je vise od mjesec dana od kada sam zadnji put tipkala ca, ki, kome, kosa ali dok god postoje brojcice na mojoj statistika stranici od bloga - ja ne odustajem! Priznajem, od zadnjeg bloga do danas, vrijeme kao da je proslo u jednom treptaju oka.
Nakon povratka iz San Diega, krenule su "Hunger games" iliti prezderavanje prije, za i nakon Bozica, malo zezancije, malo posla, malo brige i ap tap evo me tu gdje jesam.trenutno je 9 navecer i ja sam umorna jer smo noc prije imali Bozicni poslovni party ( firme ih rade krajem sijecnja kada prodje bozicno ludilo, ima manje posla a i prostori za iznajmiti su jeftiniji ). Bilo je super zabavno, red klope, malo cuge, photo booth  i najlosijeg DJ-a ikad ( koji ima otprilike 98 godina i izgled k'o direktor skole  ) ali su ga ovi mladi s posla poslali da ide cugati pa su oni pustali najnovije hitove. To je rezultiralo time da su gotovo svi plesali, mrdali guzama i gurali svoje stikle u kut dvorane. Mene je slezena boljela koliko sam plesala i u jednom trenutku sam isla sjesti i dok sam caskala s jednom curom, bacila sam pogled na drugi kraj dvorane, na podij i primjetila neku poznatu siluetu u crvenoj kosulji kako densa. Trepnula sam par puta, protrljala oci ali to je i dalje bio Jasen. Uzeli smo taxi za doci i otici s partija, to vam govori da smo imali na umu opustiti se.

Sramezljivo objavljujem da sam opalila jedan selfi prije partija, dok sam cekala Jasena da se spremi

Ovo je jedan od produkata foto kabine na kojoj smo jos pristojni. Postoji jedna na kojoj izgledam kao striper. Ne striptizeta nego striper. Obucen u policajca.

Zasto je bitno partijati? Zato da ne poludis od cekanja...cekanja u stilu "sto ce biti dalje?". Naime, nama ce u svibnju biti 2 godine da smo tu, toliko nam i traju radne dozvole. Sad smo "cekalice" i cekamo produzenje. Dobra vijest je da je Jasen dobio bolju poziciju na poslu sto znaci kada ( ne zelim reci "ako") on dobije produzenje, ja se mogu preko njega aplicirati - umjesto preko poslodavca. Isto tako jos uvijek cekam odgovor od pilot projekta ne koji sam se prijavila da me provincija nominira za stalni boravak ). Radimo sve sto mozemo, ali sve je to sada  - c e k a nj e. 

Cekanje se sastoji od ispunjavanja neradnih minuta svakojakim aktivnostima: primjerice, odlaskom u Muttart Conservatory za koji sam dobila godisnji ulaz. Otisli smo jednu vecer da izvidimo i da mi naprave iskaznicu, medjutim radila je neka mlada cura koja nije znala kako da to napravi pa me zamolila ako mogu doci drugi dan a sada neka udjemo za besplatno i uzivamo. Hvala.

Ili odlucis biti dobra zenica pa odes dragome kupiti gitaru ( pa nakon pola sata tapkas nogicom od nervoze jer je on odlucio jammati sa vlasnikom ducana koji je neki olinjali roker iz Arizone.

 

Ili se jednostavno skucis na kaucu i uzivas u filmovima....ili odes malo prosetati i opaliti koju fotku.

I na kraju ispadne da kao "nemas vremena pisati blog". Svasta.